Kada i kako ih dati djetetu?

Lijekovi za djecu

Piše: Prim. mr. sc. dr. Ružica Duplančić-Šimunjak, pedijatrica

Lijekovi su korisna sredstva, koja mogu izliječiti bolest, poboljšati zdravlje, ublažiti simptome bolesti, ali njihov učinak može biti i vrlo štetan ako se daju nekontrolirano, ako se prekorači propisana doza ili pak, što je u djece vrlo često, dođe do slučajnog trovanja. Nije najbolji liječnik koji daje puno lijekova “za svaki slučaj”, bolji je onaj koji objasni roditelju zašto postupa upravo kako postupa, tj. prati malog bolesnika i prirodni tijek bolesti i pojasni što treba učiniti roditelj. Nepotrebno je davati lijekove tamo gdje nema učinka ili ordinirati odjednom četiri lijeka, a bolest prolazi sama od sebe. I Hipokrat (grčki liječnik, otac medicine) je rekao: “Ponekad je dobar lijek kada se ne uzima ništa”.

Zbog lakšeg snalaženja, dobro je spomenuti osnovne skupine lijekova, koji se najčešće primjenjuju pri ambulantnom liječenju. To su: 
• Lijekovi koji snizuju temperaturu i ublažuju bol (antipiretici i analgetici), pripadaju istoj skupini i u širokoj su uporabi, mogu se kupiti bez recepta. 
• Antimikrobna sredstva ‒ antibiotici primjenjuju se vrlo ciljano, tj. ovisno o dokazanom uzročniku bolesti ili pretpostavljenom na temelju epidemiološke analize (npr. streptokokna infekcija u vrtiću). 
• Lijekovi za ublažavanje kašlja i iskašljavanje (antitusici i sekretolitici). 
• Antihistaminici su lijekovi koji pripadaju često raznim skupinama, ali su sličnog učinka, tj. sprječavaju djelovanje histamina, tvari odgovorne za pojavu alergijske reakcije. 
• Antikolvuzivi ‒ lijekovi kojima se prekidaju ili sprječavaju konvulzivne krize. 
• Lijekovi za vanjsku uporabu kod liječenja bolesti oka, uha, nosa i kože.

Lijekovi za snižavanje temperature

U ovu skupinu lijekova spadaju brojni poznati preparati od kojih se u dječjoj dobi u novije vrijeme najčešće primjenjuju oni iz skupine acetaminofena, a u prodaju dolaze pod imenom Panadon, Lupocet i sl. Jedan od najstarijih i vrlo učinkovitih antipiretika s neznatno većim djelovanjem na bol je acetil salicilna kiselina, odnosno njeni derivati od kojih je najpoznatiji Aspirin. Malo se rabe u dječjoj dobi jer prema nekim zapažanjima uporaba salicilata u djece može izazvati teško stanje poznato kao sindrom Rey, posebice kod male djece koja su oboljela od gripe ili vodenih kozica.

Budući da roditelji daju sredstva za snižavanje temperature kao prvu pomoć i iako se radi o relativno bezazlenim lijekovima, nikada ne treba zaboraviti i mogući štetan učinak lijeka ako se daje prečesto i nekontrolirano. Ne davati lijek ako se dijete samo čini vruće, uvijek treba prethodno izmjeriti temperaturu.

Važno je voditi računa o dobi djeteta ‒ povišenje temperature u dojenčeta od nula do tri mjeseca zahtijeva liječnički pregled. Antipiretik ne treba davati u određenim vremenskim razmacima, nego samo po potrebi. Ako temperatura sporo pada, dobro je nakon antipiretika primijeniti mlaku kupku ili obloge. Važno je davati dovoljno tekućine, kako bi se lijek mogao što prije izlučiti iz organizma.

Velika doza lijeka ili prečesto davanje može štetno djelovati na jetru, bubrege i koštanu srž, posebice pri slučajnom trovanju, ako dijete samo nekontrolirano uzme lijek.

Antibiotici

Ova skupina lijekova primjenjuje se posebno često u dječjoj dobi, budući da su mala djeca uslijed nezrelosti imunološkog sustava sklona infekcijama svake vrste, posebice dišnih puteva, upali uha, infekcijama kože, a i ozbiljnim stanjima, kao što su meningitis, sepsa, upala kostiju češći su u djece posebice do tri godine života nego u starije djece i odraslih.

Nakon otkrića penicilina, koji se posebnom tehnologijom dobivao od kultura gljivica penicilium, primijećeno je da i druge vrste gljivica (jednostavnije rečeno plijesni) proizvode tvari koje uništavaju druga živa bića, tj. bakterije, i stoga se lijekovi dobivani na taj način zovu antibiotici (anti = protiv, bios = život). Nakon prirodnih antibiotika okrićem kemijske formule pro-izvode se polusintetski i sintetski antibiotici, kojih danas ima jako puno, ali niti bakterije ne miruju i brane se stvaranjem posebnih tvari, enzima, kojima sprječavaju djelotvornost antibiotika. Kada bakterija postane otporna (rezistentna) na određeni antibiotik, liječenje nije uspješno i terapija se mora mijenjati. Upravo stoga stručnjaci preporučuju da se određene skupine lijekova, koji imaju široki spektar djelovanja, ne primjenjuju kod blažih infekcija, koje se mogu liječiti vrlo uspješno i drugim uobičajenim antibioticima.

Postoje lijekovi koji djeluju na bakterije kada se one brzo razmnožavaju i ubijaju ih, a zovemo ih baktericidnim antibioticima. U tu skupinu spadaju Penicilin (Ospen, Penbritin, Amoxil, Klavocin i dr.) te cafalosporini. Druga velika skupina antibiotika djeluje bakteriostatski, što znači da zaustavlja rast, tj. diobu bakterija. Tu spadaju sulfanomidi (koji nisu antibiotici u užem smislu, nego kemoterapeutici, ali im je učinak vrlo sličan), zatim tetraciklini, koji se ne primjenjuju u dječjoj dobi.

Od svih do sada upotrebljavanih antibiotika najmanje je štetna upravo penicilinska skupina i stoga se često primjenjuje, osim u slučaju alergije na ove lijekove.

Ma koliko antibiotici bili djelotvorni, oni nisu svemogući, a primjena im mora biti vrlo ciljana i opravdana, kako iz medicinskih, tako i etičkih razloga. Problem s kojim se susreće liječnik u ambulatnom liječenju je čest zahtjev roditelja da dijete odmah dobije antibiotik, čim mu se povisi temperatura. Nije dobro da bilo koji bolesnik dobije lijek tek toliko da mu se nađe, a posebice je to štetno kod primjene antibiotika.

Prije svega, na temelju promatranja i praćenja malog bolesnika te uzetih mikrobioloških analiza briseva sa sluznica ili urina i stolice, može se prema rezultatima već za 24 sata znati jesu li bakterije uopće uzročnici bolesti ili nisu. Prema tome, izbor antibiotika ovisi o: 
• naravi bolesti 
• dobi bolesnika 
• rezultatu mikrobiološke analize 
• epidemiološkoj situaciji (npr. pojava streptokokne bolesti u više djece u obitelji, vrtiću, razredu).

Više pročitajte u tiskanom izdanju.