Peta bolest, poznata i kao erythema infectiosum ili megaleritem, blaga je virusna bolest koja najčešće pogađa djecu, ali nije isključena ni peta bolest kod beba. Uzrokovana je parvovirusom B19, najčešće pogađa djecu u dobi između pet i petnaest godina. Karakteristični simptomi uključuju crveni osip na obrazima (koji izgleda kao da su obrazi ošamareni), blagi osip na tijelu, blagu groznicu, umor i glavobolju. U odraslih, infekcija može uzrokovati bolove u zglobovima.
Kod djece u dobi od rođenja do tri godine, peta bolest se obično manifestira osipom koji počinje na obrazima, dajući izgled „šamara na obrazima“. Osip se može proširiti na trup, ruke i noge. Drugi simptomi mogu uključivati blagu temperaturu i simptome nalik prehladi, kao što su curenje iz nosa. Kod nekih mališana simptomi mogu biti vrlo blagi ili ih uopće neće biti.
Kao i kod većine zaraznih bolesti i ovdje su moguće komplikacije, koje se mogu javiti kod prethodno bolesnih osoba, onih s hemolitičkim anemijama, kod osoba s oslabljenim imunološkim sustavom, poput osoba oboljelih od karcinoma ili HIV pozitivnih osoba kao i kod trudnica.
Kako se prenosi?
Peta bolest prenosi se s čovjeka na čovjeka kapljičnim putem, obično kroz sekret iz dišnih putova koji se širi zrakom, preko ruku ili predmetima. Najčešće se širi u bliskom kontaktu, kao što su obiteljski domovi, škole ili dječji vrtići. Zaraznost je najveća neposredno prije pojave osipa, a inkubacija traje četiri do čak 20 dana.
Kako se liječi peta bolest kod beba?
Liječenje pete bolesti obično nije potrebno jer bolest u većini slučajeva prolazi sama od sebe. Simptomi se mogu ublažiti odmorom, unosom dovoljno tekućine i, ako je potrebno, lijekovima za smanjenje groznice ili bolova, poput ibuprofena. U slučajevima s komplikacijama ili kod osoba s oslabljenim imunološkim sustavom, potrebno je konzultirati liječnika za odgovarajuće liječenje.
Prevencija i suzbijanje
Za petu bolest još uvijek ne postoji cjepivo pa je peta bolest kod beba nešto što se ne može preduhitriti te je jedini način da se bolest izbjegne, izbjegavanje kontakta s oboljelima, pranje ruku i općenito održavanje higijene prostora i osoba.
Povijest i otkrivanje uzročnika
- 19. stoljeće: Početkom 19. stoljeća, liječnici su prepoznali različite vrste osipa kod djece i počeli ih klasificirati. Peta bolest dobila je svoj naziv jer je bila peta u nizu od šest prepoznatih dječjih bolesti koje uzrokuju osip. Ostale su uključivale ospice, šarlah, rubeolu, Dukesovu bolest (koja je kasnije isključena) i šestu bolest (roseola infantum).
- 1889. godina: Francuski liječnik Antoine Bourneville i njegov kolega Henri Vauzème prvi su detaljno opisali kliničku sliku pete bolesti. Njihov opis uključivao je prepoznatljive simptome, poput crvenila obraza i osipa na tijelu, koji su pomogli u razlikovanju ove bolesti od drugih dječjih osipnih bolesti.
- 1975. godina: Parvovirus B19 otkriven je relativno kasno, 1975. godine, od strane virologa Yvonne Cossart i njezinih kolega. Ovo otkriće dogodilo se slučajno tijekom pretrage zaliha krvi za virus hepatitisa B. Istraživači su pronašli nepoznati virus u uzorku krvi koji nije bio povezan s hepatitisom B. Daljnja istraživanja otkrila su da je taj virus bio uzročnik pete bolesti.
- 1983. godina: Veza između parvovirusa B19 i pete bolesti službeno je potvrđena kada su znanstvenici identificirali antitijela protiv parvovirusa B19 kod djece s kliničkim simptomima pete bolesti. Ovo je otkriće omogućilo bolje razumijevanje patogeneze bolesti i razvoj dijagnostičkih testova.
