S obzirom da ima mnogo dezinformacija što je ADHD kod djece i koji su uzroci donosimo nekoliko neistinitih pretpostavki. Zajedno s objašnjenjima koja imaju za cilj razjasniti probleme.
Mit 1 # ADHD kod djece je uzrokovan lošom roditeljskom disciplinom.
Poremećaj nedostatka pažnje/hiperaktivnosti nije rezultat loše discipline. Iako ponašanja koja proizlaze iz ADHD-a mogu predstavljati izazov inače učinkovitim stilovima roditeljstva. Nedosljedno postavljanje ograničenja i druge neučinkovite roditeljske prakse mogu, međutim, pogoršati izražavanje.
Mit 2 # Moj dijete je premlado da bi imalo ADHD.
Mnogi smatraju da je ADHD problem djece školske dobi. Ali, zapravo, simptomi ADHD-a i dijagnoza stanja, može se pojaviti već u predškolskoj dobi. Ponekad čak i liječnici imaju poteškoća u razlikovanju “normalnog” ponašanja od onoga što ukazuje na ADHD.
Iako malo dijete normalno može imati karakteristike poput impulzivnog ili hiperaktivnog ponašanja, to također mogu biti simptomi ADHD-a. Pedijatar će procijeniti intenzitet ovih ponašanja kod djeteta predškolske dobi kako bi pomogao u postavljanju dijagnoze.
Mit 3 # Samo je lijen i nemotiviran.
Ova pretpostavka je uobičajeni odgovor na ponašanje djeteta koje se bori s ADHD-om. Dijete kojemu je gotovo nemoguće ostati usredotočen na duži zadatak. Ovo ponašanje može izgledati kao lijenost ili nedostatak motivacije, ali proizlazi iz stvarnih poteškoća u funkcioniranju.
Sva djeca žele uspjeti i biti pohvaljena za svoj dobar rad. Stoga i djeci s ADHD-om treba dati neki lakši zadatak za obavljanje i da su pružiti nagrađujuću povratnu informaciju. Kako bi se i njih jednako “motiviralo”.
Mit 4 # Moje dijete se satima usredotočuje na video igre. Ne može imati ADHD.
ADHD najviše predstavlja probleme sa zadacima koji zahtijevaju usredotočenu pažnju tijekom dužeg razdoblja. A ne toliko za aktivnosti koje su vrlo zanimljive ili stimulativne. Škola može biti poseban izazov za osobu s ADHD-om jer nije toliko stimulativno u smislu vizualnih sadržaja, zvuka i tjelesne aktivnosti.
Većinom se ADHD kod djece dijagnosticira tijekom školskih godina upravo iz tog razloga. Osim škole problemi se mogu vidjeti i kod uključivanjem u društvene interakcije. I njihovom stalnom, razmjenom emocionalnih i društvenih informacija. Kao na primjer sportovi koji zahtijevaju visok stupanj usredotočenosti ili koncentracije. I sve aktivnosti koje zahtijevaju da mirno sjede, slušaju ili dugo čekaju na svoj red.
Mit 5# Cilj je prestati s lijekovima što je prije moguće.
Poremećaj pažnje uzrokovan hiperaktivnošću je kronično stanje koje često ne nestane u potpunosti, već mijenja oblik tijekom vremena. Mnogi stariji adolescenti i odrasli sposobni su organizirati svoje živote. I koristiti tehnike koje im omogućuju da se odreknu medicinskog tretmana, iako značajan broj nastavlja s različitim oblicima liječenja.
Ovisno o okolnostima i zahtjevima kako osoba sazrijeva, to može ili ne mora uključivati nastavak uzimanja lijekova ili drugih tretmana za ADHD, čak i tijekom odraslog života. Pravi cilj je dobro funkcionirati u svakoj fazi djetinjstva i adolescencije, kao i kao odrasla osoba. Umjesto da se prekine bilo koji ili svi tretmani što je prije moguće.
POVEZANO: Znakovi da vaše dijete pati od odvajanja i što učiniti
