Razgovarati s djetetom o strahovima koji ga muče može biti veoma zahtjevan, ali i važan zadatak za validaciju emocija svakog djeteta. Možda ponekada niste sigurni kako ga obaviti. Ono što je bitno je da se o strahovima treba razgovarati kako bi dijete naučilo komunicirati što ga muči i na taj način učiti kako prebroditi strahove. Maloj djeci njihovi su roditelji super-junaci koji ih u svakom trenutku mogu zaštititi i kojima se obraćaju kada god ih nešto tišti. Budite super-junak svom djetetu i kada su u pitanju njegovi strahovi. Nemojte ih nikako odbaciti odmahivanjem rukom. Ili još gore smijati se dječjim strahovima.
Kako razgovarati s djetetom o strahovima kada navrši dvije godine?
Za početak, potrebno je znati kako djeca prolaze kroz životne faze, pa se tako i njihovi strahovi mijenjaju s obzirom na dob u kojoj se trenutno nalaze. Bebe, mala djeca, starija djeca i tinejdžeri nemaju iste strahove iz jednostavnog razloga – njihov se mozak razvija na potpuno drugačiji način.
Otprilike u dobi od 2 do 3 godine djeca tek počinju shvaćati kako upravljati intenzivnim emocijama, uključujući ljutnju i strah. Mala djeca često se bore sa strahom da će ih preplaviti intenzivni osjećaji. Djeca ove dobi imaju ograničeno shvaćanje veličine, što dovodi do pojave naizgled nelogičnih strahova, poput straha od usisavanja u odvod ili zahodsku školjku. Iako vama ovaj strah može zvučati smiješnim, uvjeravamo vas da vašem djetetu predstavlja ozbiljan problem. Tako ga i shvatite.
Iako su oni još uvijek mali i ne mogu verbalno izraziti svoje osjećaje i strahove na isti način kao starija djeca, postoje neki koraci koje možete poduzeti kako biste im pomogli nositi se sa strahovima i osjećajima.
Pokušajte sa sljedećim strategijama
Nježnost i prisutnost: Biti nježan i prisutan ključno je pri razgovoru s malim djetetom. Smirujući glas i nježni dodiri mogu im pomoći da se osjećaju sigurno i voljeno dok izražavaju svoje strahove.
Promatranje i slušanje: Pažljivo promatrajte djetetovo ponašanje kako biste primijetili što ga može plašiti. Ako primijetite znakove tjeskobe ili straha, budite spremni slušati i reagirati na njihove potrebe.
Validacija emocija: Bez obzira na to koliko su strahovi mali ili nerazumljivi, važno je da im pokažete da razumijete i da ste tu za njih. Možete reći nešto poput: „Vidim da si zabrinut. Mama/tata je ovdje s tobom.“
Tješenje određenim predmetima: Mnoga djeca imaju omiljeni predmet koji ih umiruje, poput plišane igračke ili dekice. Ti predmeti mogu biti korisni kada dijete osjeća strah. Neka ih uvijek ima uz sebe kako bi se osjećalo sigurnije.
Praćenje reakcija: Promatrajte kako dijete reagira na određene situacije koje izazivaju strah. To vam može pomoći da bolje razumijete uzrok njihovih strahova i prilagodite svoj pristup.
Razgovarati s djetetom o strahovima može biti izazovno za roditelje, ali znajte da prvenstveno zahtijeva strpljenje, pažnju i ljubav. Važno je stvoriti siguran prostor gdje se dijete osjeća podržano i razumijevano dok uči kako se nositi sa svojim emocijama.
Kako razgovarati s djetetom o strahovima nakon četvrte godine?
Važno je da dijete zna da je njegovo okruženje sigurno. Stvorite atmosferu povjerenja gdje dijete osjeća da može slobodno izraziti svoje osjećaje. Postavljajte neka jednostavna pitanja kako biste saznali više o djetetovim strahovima. Na primjer, možete pitati: „Postoji li nešto što te čini zabrinutim?“ ili „Što te čini sretnim, a što tužnim?“ Aktivno slušajte što dijete govori i pokažite mu da razumijete njegove osjećaje.
Pomozite djetetu prepoznati i imenovati svoje emocije. Na primjer, možete reći: „Čini se da si zabrinut.“ ili „I ja bih se možda osjećao tako da sam na tvom mjestu.“ Važno je da dijete osjeti da su njegove emocije valjane.
Iskoristite priče ili bajke kako biste djetetu približili koncept straha i kako se s njim nositi. Priče s junacima koji se suočavaju s sličnim situacijama mogu pomoći djetetu osjećati se manje usamljeno kada se osjećaju loše. Također, igračke i plišane životinje mogu biti korisni alati za pomoć djetetu da izrazi svoje strahove i osjećaje kroz igru. POVEZANO: Zašto djeca vole plišane igračke?
Ako je moguće, pokušajte zajedno s djetetom pronaći rješenje za njegov strah. Na primjer, ako se boji mraka, možete zajedno smisliti način kako da soba bude svjetlija. Pomozite djetetu razviti pozitivne misli koje će mu pomoći u suočavanju sa strahom. Na primjer, „Kada se osjećaš uplašeno, zamisli da si hrabar vitez.“
Što raditi tj. kako razgovarati s djetetom da se osjeća podržano?
Ohrabrite svoje dijete da vam otvoreno izrazi svoje strahove. Neka osjeća da ste tu za njega bez obzira na to s kakvim se strahom susreće. To ćete uspjeti ako ga umirite riječima: „Sve je u redu, siguran si. Ja sam ovdje s tobom.“ Bitno je da na vas gledaju kao na zaštitnika koji im nudi zagrljaje i utješne riječi.
Priznajte da su primjerice strahovi poput „straha od uvlačenja u odvod ako pređemo preko odvoda“ autentični i normalni za djecu. S obzirom na njihovo ograničeno razumijevanje veličine i prostora. Potvrda će im pomoći da se osjećaju sigurno, te će znati da se mogu pouzdati u vas.
Konkretni primjeri kako pomoći vašem djetetu prebroditi strahove
Bez pritiska
Izbjegavajte vršiti pritisak na dijete da se suoči sa svojim izvorom straha, jer to može pogoršati situaciju. Umjesto toga, omogućite postupnu aklimatizaciju. Dajte mu vremena da prihvati i prebrodi.
Nemojte koristiti izraze poput „Ti si prevelik da bi se toga bojao“. Umjesto toga koristite izraze poput „Znam da veliki dečko kao ti može pobijediti taj strah.“ Bit je u afirmaciji. Ne u omalovažavanju. Ako niste sigurni kako se najbolje izraziti, pokušajte zamisliti da netko daje savjet vama. Pristup koji će vam odgovarati najvjerojatnije će funkcionirati i kod vašeg djeteta. POVEZANO: Kako odgojiti sretno i zdravo dijete?
Strah od razdvajanja
Ako je strah vašeg djeteta vezan za razdvajanje od vas, postupno ga navikavajte na kratka razdoblja bez vas. Kad se rastanete, uvjerite svoje dijete da se vraćate i zagrlite ga s osmijehom prije odlaska. Pomozite mu da shvati da vaš trenutni odlazak ne znači da se više nikada nećete vratiti. POVEZANO: Vrijeme je za vrtić – Savjeti za odvajanje bez suza
Boji se mraka
U slučaju malog djeteta koje se boji mraka uspostavite miran ritual odlaska na spavanje. Umirite ga pripovijedanjem priča ili pjevanjem kako bi osjećali vašu brigu, ljubav i blizinu. Praktičan savjet jest, svakako, da kupite manju svjetiljku s opcijom prigušenog svjetla. Na taj način svjetiljka neće smetati pri spavanju, nego će djetetu dati dodatnu sigurnost.
Neka suočavanje sa strahovima ide postepeno. Na primjer, zajedno pregledajte ispod kreveta kako biste uvjerili vašeg mališana da čudovišta nema. Uvjerite dijete da se, uz vašu nježnu podršku, nema čega bojati. Možete čak nadodati nešto poput „Ja još nisam vidjela čudovište, a ako i postoji, neću mu nikako dati da dođe u našu kuću!“.
U konačnici, važno je kontinuirano podržavati emocionalni razvoj pružanjem utjehe, nježnosti i razumijevanja. Također, poželjno je redovito razgovarati s djetetom o strahovima kako bi se osjećalo sigurno i osposobljeno suočiti se s izazovima koje život donosi. POVEZANO: Ključni elementi za odgoj sretnog djeteta
