Foto: Viacheslav_Zhevaha / Pixabay
Svakom roditelju, suočavanje s djetetom koje stalno govori “neću” može biti frustrirajuće i izazovno. Važno je razumjeti da je ova faza normalan dio dječjeg razvoja. Djeca koriste “ne” kao način izražavanja svoje autonomije i testiranja granica. Kako se nositi s ovom, nimalo lakom fazom?
Razumijevanje dječjeg razvoja
Djeca između druge i četvrte godine života počinju razvijati osjećaj vlastite volje i autonomije. “Neću” je njihov način za uspostavu kontrole nad njihovim okruženjem. Ovo je također faza kada djeca počinju prepoznavati i izražavati svoje emocije, što može rezultirati učestalijim negativnim odgovorima.
Ostanite smireni i strpljivi. Emocionalna regulacija vrlo je bitna u ovoj fazi. Djeca uče po roditeljskom modelu pa je važno da vi ostanete smireni. Ako reagirate s frustracijom, dijete može postati još tvrdoglavije. U prijevodu – vaša slika i prilika. Zato u svakom trenutku pokažite empatiju. Uvažite djetetove osjećaje. Rečenice poput “Razumijem da ne želiš sad to raditi” mogu pomoći u smirivanju situacije. Pokušajte, nije lako, ali isplatit će se na duge staze.
Ponudite izbore. Umjesto da postavljate pitanja na koja dijete može jednostavno odgovoriti s “ne”, ponudite im izbor između dvije opcije. Na primjer, “Želiš li obući haljinu ili kombinezon?”. Ili naprosto upitati: “Želiš se sam/a spremiti za današnji dan? Pozovi me ako zatrebaš pomoć.” Davanjem izbora, dijete se osjeća uključeno u donošenje odluka, što može zvučati motivacijski, i smanjiti broj negativnih odgovora.
Koristite pozitivne rečenice. Umjesto zabrana poput: “Ne skači po krevetu”, recite “Molim te, hodaj po krevetu”. Budite konkretni i precizni u svojim zahtjevima kako bi dijete točno znalo što se od njega očekuje.
Budite dosljedni. Djeca vole rutinu jer im pruža osjećaj sigurnosti i predvidljivosti. Postavite jasne dnevne rutine za aktivnosti poput obroka, spavanja i igre. Kada dijete zna što može očekivati, manje je vjerojatno da će se opirati.
Pohvalite dijete kada se ponaša pozitivno i surađuje. Pohvale i nagrade mogu motivirati dijete da ponavlja dobro ponašanje. Pokušajte razumjeti zašto dijete odbija određenu radnju ili upit. Možda je umorno, gladno ili se jednostavno osjeća preplavljeno. Ponekad male nagrade, poput naljepnica ili dodatnog vremena za igru, mogu biti učinkoviti poticaji. Pokažite empatiju i razumijevanje prema njihovim osjećajima. Postavljanjem pitanja i slušanjem možete otkriti dublje razloge odbijanja.
Učite na tuđim greškama
Umjesto: “Obuci se sada”, recite “Želiš li obući plavu ili crvenu majicu?”. Usvojite dosljednu rutinu za spavanje koja uključuje vrijeme za priču ili pjesmu. Dopustite djetetu sudjelovati u pripremi obroka ili izboru povrća za jelo. Kada dijete izabere majicu i obuče se, pohvalite ga riječima “Super si izabrao/la i brzo si se obukao/la!” Umjesto “Vrijeme je za spavanje”, recite “Vrijeme je za priču prije spavanja!” Pohvalite dijete kada proba nešto novo, čak i ako ne pojede sve. “Bravo što si probao/la!”
I ne brinite, nitko nije uspio iz prve. Vjerojatno nećete ni vi. Teško je, svi se slažu oko toga. Ali višestruko se isplati biti strpljiv, nježan, pun razumijevanja… Djeca uče od roditelja, a želite da nauče baš ono najbolje.
