Otac Goriot, francuskog književnika Honore de Balzaca lektira je koju prolaze naša djeca kroz obavezno školovanje. Međutim ovaj roman iako smješten u 19. stoljeće i danas je jednako poučan. I podsjeća nas kako popuštanje svakom dječjem hiru, kao otac Goriot svojim kćerima razvija egocentrični egoizam. Pisac obrađuje teme kao što su očinska ljubav, odnos roditelja i djece, kao i novac i ambicije mladoga čovjeka.
Danas donosimo kratak sadržaj, analizu djela, elemenata i likova, sve potrebno za kvalitetnu obradu i razumijevanje ovog dijela.
Otac Goriot, kratki sadržaj
Prvo poglavlje
Pisac Balzac već na samom početku romana napominje kako je riječ o istinitoj priči čije elemente svaki čitatelj može prepoznati u svojoj okolini. Radnja se odvija u Parizu 1819. godine, u oronulom, prljavom i smrdljivom pansionu Vauquer na lijevoj obali Seine čija je vlasnica škrta stara udovica gospođa Vauquer. Koja vodi spomenuti pansion već 40 godina. Pansion je bio smješten u siromašnoj pariškoj četvrti i u lošem stanju, sobe su bile prašnjave, namještaj star, a mirisi izrazito neugodni:
U pansionu žive ljudi skromnih sredstava i želja, kao debela kuharica Sylvie, sluga Christophe, gospođa Couture. Udovica povjerenika za plaće u vojsci Republike Francuske koja je živjela s mladom djevojkom Victorine Taillefer. Zatim gđa Michonnea, starac Poiret. Osim njih u tom se društvu ističu još dodatno tri stanara: Eugène de Rastignac, mladi student iz provincije. Plemićkog podrijetla, ali siromašan i željan da okuša sreću u prijestolnici. Zatim bivši trgovac Vautrin, “jaki” čovjek, bonvivan i duhovit, ali tajanstven i alarmantan. I Père, otac Goriot, umirovljeni trgovac, nekadašnji proizvođač tjestenine koji kao da pati od tajanstvene tuge.
Otac Goriot
Balzac opisuje ukratko sve stanare, njihovu povijest, karakter, zanimanja. Na kraju dolazi do Goriota, uplašenog, sitnog starca koji je bio meta šala svih ostalih stanara.
Otac Goriot je bio najstariji stanar sa šezdeset i devet godina prema kojem su se ostali obraćali s mješavinom mržnje i zanimanja. Bio je jedna od glavnih tema za razgovor. Vlasnica pensiona gospođa Vauquer jedno je vrijeme radila na tome da postane Goriotova žena, jer je otac Goriot bio dobrostojeći udovac, ali je odustala zbog njegove nezainteresiranosti, stidljivosti, pomalo i prigluposti.
Gospodinu Goriotu u posjetu su često dolazile dvije mlade žene pa se u pansionu počelo govoriti i o tome kako je on razvratnik. On je tvrdio da su mu to kćeri.
Rastignac
Slijedeći svoje ambicije, uspijeva se uvesti u pariško visoko društvo uz pomoć svoje utjecajne tete, koja mu šalje pismo koje on predaje vikontesi de Beauséant. Koja ga zatim poziva na ples. Eugene je bio lijepo primljen, saznao je kako je njegova rođaka izuzetno ugledna, fascinirao ga je svijet otmjenih ljudi, a upoznao je i neke važne ljude. Plesao je s groficom Anastasie de Restaud koja ga je opčinila te koju je odlučio jednom ponovno posjetiti, a saznao je i gdje stanuje.
Čini se da sve ide prema njegovim planovima, ali zbog spominjanja imena Goriot, nađe se zatvoren u salonu grofice de Restaud, sastajalištu društvene kreme. Kad se vratio u pansion, vidio je kako Goriot u svojoj sobi od skupocjenih pozlaćenih predmeta pravi šipke, vjerojatno s namjerom da ih unovči. Rastignac je uskoro posjetio groficu de Restaud, ali je posjet ispao vrlo neugodan. Eugene je, prije nego je ušao, vidio Goriota kako izlazi na stražnja vrata grofičine kuće. Eugene je to spomenuo grofici te je rekao kako Goriot živi u istom pansionu kao i on, ali to je iz nekog razloga povrijedilo groficu koja je od tada za njega zatvorila svoja vrata.
Eugene tada odlazi svojoj rođaki. Međutim njegova rođakinja, koje je već neko vrijeme bila u vezi sa slavnim portugalskim plemićem markizom d’Ajuda-Pintom, upravo tada saznala sa je on isplanirao vjenčanje s gospođicom iz obitelji de Rochefide. I da su o tome su govorili gotovo svi u visokom društvu. Zatekao ju je u takvom rastresenom stanju pa se počeo osjećati vrlo obeshrabreno jer je mislio da će i u njenoj kući doživjeti neuspjeh. Ipak, gospođa de Beauseant pokazala je sažaljenje i razumijevanje te ga je pristala podučiti manirama visokoga društva, biti njegov “mentor” na određeni način.
Goriotove kćeri
Rastignac se pak dobro snalazio u komunikaciji s rođakom, zadobio je njeno povjerenje te je pokazao snalažljivost i inteligenciju. Grofica Beauseant tada je otkrila Rastignacu kako je Goriot grofičin otac. Goriot ima dvije kćeri, kao što je i tvrdio, a obje su ga se gotovo odrekle. Druga se kći, po imenu Delphine, udala za njemačkog bankara de Nucingena. Anastasie je pak bila udana za gospodina de Traillesa.
Gospođa de Beauseant bila je uvjerena kako će obje žene uništiti njihovi muževi. Također je znala kako je Goriot kćerima podijelio sav svoj imetak, a sebi je ostavio samo dovoljno da preživi. Vjerovao je da ima dvije kuće u kojima će biti poželjan, ali su ga zetovi potjerali. A kćeri ga ponekad posjećuju u pansionu gospođe Vauquer.
Grofica Beauseant upozorila je Rastignaca na suparništvo dviju sestara i predložila mu plan uz pomoć kojega bi se Eugene mogao približiti gospođi de Nucingen. Kako ona užasno zavidi svojoj sestri Anastasie što je predstavljena na dvoru, učinila bi sve kako bi bila primljena u salon vikontese de Beauseant. Ako pak Eugene odigra ulogu posrednika, ona će ga obožavati. Kad osvoji naklonost jedne žene, odmah će ga htjeti i mnoge druge te će tako steći ugled u svijetu plemstva.
Eugene je u tri navrata pokušao ponovno posjetiti gospođu de Restaud, ali nije bio primljen. Zapostavio je studije, dolazio je samo da bi se javio na prozivkama. Upisao je odmah predmete druge i treće godine te je naivno mislio kako će sve naučiti odjednom. Tako si je oslobodio petnaest mjeseci za lov na bogatstvo i uspon na društvenoj ljestvici. Gospođa Beauseant uspjela je odgoditi vjenčanje gospođice de Rochefide s markizom d’Ajuda-Pinom, ali to je bilo samo odgađanje neminovnoga. Ipak, vikontesa je ovako duže ostala na raspolaganju svome mladom rođaku.
Drugo poglavlje
Eugene je dobio tisuću i petsto franaka što je tada za njega bio velik novac koji su mu dale majka, sestre i čak je i teta prodala neke predmete kako bi namakla novce za njega. Vautrin je odmah znao što se događa s Rastignacom, zašto mu treba novac te od koga ga je dobio. Naslutio je njegovu ambiciju, te mu cinično mu nudi nagodbu.
On naime ima želju obogatiti se dovoljno da se preseli u Ameriku gdje će imati svoju plantažu, živjeti od poljoprivrede i imati robove. Za početak mu treba dvjesto tisuća franaka. U pansionu živi gospođica Victorine koja ima bogatoga oca koji je se odrekao. Kako svi znaju da je Victorine bacila oko na Eugenea, Vautrin je planirao ubiti njenoga brata kako bi njezin otac bio primoran ponovno ju prihvatiti kao nasljednicu. Eugene bi onda oženio Victorine koja bi imala milijun franaka miraza, sebi bi ostavio osamsto tisuća, a Vautrinu bi dao njegovih dvjesto tisuća. Na kraju izgovara sljedeće riječi koje su također bitne za razumijevanje Vautrinovih razloga za ovakve postupke:
“Nema načela, postoje samo događaji; nema zakona, postoje samo okolnosti: nadmoćan čovjek prihvaća događaje i okolnosti kako bi njima upravljao.”
Rastignac je ogorčen, ali se osjeća da je potajno u iskušenju prijedlogom. Vautrin je očekivao takvu reakciju te mu je rekao da je i on bio takav te da razmisli, dao mu je petnaest dana. Vautrin tvrdi kako iza svih velikih bogatstava kojima se ne zna izvor stoji kakav zaboravljeni zločin. Eugenea se dojmio ovaj razgovor, u njemu se javljaju prve sumnje u vlastite motive te prve dvojbe koje će se kasnije intenzivirati u njegovim unutarnjim monolozima.
Neuredan život
Rastignac je nabavio novo odijeli i rukavica te je osjećao da ga ljudi, naročito žene, više primjećuju. Počeo je manje misliti o svojim sestrama i teti. Delphine (gospođa de Nucingen) mu priznaje kako joj gospodin de Nucingen ne dopušta da raspolaže novcem te da ju drži u bijedi unatoč tome što je s velikim mirazom došla u brak. Drugim riječima, ona (tj. Goriot) opljačkani su brakom. Novac joj je trebao kako bi ga dala čovjeku koji ju je prevario, njezinom ljubavniku gospodinu de Marsayu. Od njega je tražila da s njenih sto franaka ode u kockarnicu i igra rulet. Neka joj donese šest tisuća franaka ili neka sve izgubi pa nek se vrati, a ona će mu se povjeriti. Nevjerojatnom srećom, Rastignac osvaja sedam tisuća franaka.
Počeo se redovito družiti s otmjenim ljudima te voditi “neuredan” život. Izlazio je, kockao i živio neumjereno. Od prvih je zarada na kocki vratio novac sestrama i majci uz skupe poklone, ali ubrzo je zapao u dugove te je počeo shvaćati da neće moći nastaviti tako živjeti bez stalnih i stabilnih primanja.
Treće poglavlje: Vautrin
Rastignac se predstavlja gđi. de Nucingen i, uz pomoć Goriota, ubrzo postaje njezin ljubavnik. U međuvremenu, Vautrin je započeo svoj makijavelistički plan i naredio ubojstvo Victorineina brata. Rastignac je odlučio otići i upozoriti oca i sina Taillefer. Vautrin je međutim ulio otrov u vino koje su pili Goriot i Rastignac tako da nisu uspjeli upozoriti obitelj Taillefer na tragediju koja im se sprema. Vautrin je jednom šalom povrijedio gospođicu Michonneau koja je konačno odlučila da će ga izdati. Ona otkriva da je Vautrin odbjegli robijaš i daje ga uhititi.
Stanari su se nakon toga počeli raseljavati. Uslijed smrti sina, gospodin Taillefer prihvatio je svoju kćer koja je također otišla. A kako su se i Goriot i Eugene također planirali odseliti, a i Vautrina više nema, gospođa Vauquer zapala je u očaj jer je izgubila stanare koji su joj redovno plaćali. Stan koji su Goriot i Delphine uredili za Eugenea bio je otmjen te ga Eugene nije htio prihvatiti ali ga je Delphine nagovorila.
Gospođa Beauseant pozvala je Rastignaca na veliki bal gdje će se dogoditi susret između vikontese i Delphine koja je Rastignacu objasnila kako će tamo biti i njezina sestra de Restaud o kojoj kruže svakakve glasine. Njen muž u dugovima je, a ona je prodala svoje dijamante kako bi mu pomogla da ih podmiri. Dala si je načiniti prelijepu haljinu protkanu zlatom kojom će na balu demantirati sve glasine i zasjati. Kako je Delphine uvijek bila ljubomorna na nju, smatrala je da ne smije zaostajati za sestrom.
Četvrto poglavlje: Otac Goriot umire
Goriotove kćeri dolaze k njemu po pomoć. Njihovi su muževi otkrili njihove afere i pokušavaju ih uništiti. U patetičnoj sceni dvije kćeri pokazuju svoj monstruozni egoizam i ponos. Obje kćeri ostale su bez ičega i došle su Goriota tražiti još novca iako im je dao sve što je imao i ostao gotovo siromah. Goriot je posljednje novce potrošio na uređivanje Eugeneova stana. Sestre su se počele i svađati, a Goriot je postao očajan. Anastasie je uzela mjenicu, ali se naljutila i rekla sestri kako ju mrzi te kako joj nije sestra. Starac se od muke onesvijestio. Père Goriot je pogođen moždanim udarom.
Njega za Goriota bila je sve skuplja, a Rastignac i Bianchon, iako obojica susjedi, jedini su plaćali troškove. Otac Goriot je u bunilu samo ponavljao imena svojih kćeri i dozivao ih je. Eugene je išao objema kćerima kako bi im rekao da dođu i ispune očevu želju, ali nije mogao doći do njih. Jednostavno im nije bilo stalo. Prije smrti, otac Goriot je imao trenutak prisebnosti u kojemu je govorio Rastignacu. On je sada uviđao stvarnu sliku, znao je da je svojom prekomjernom ljubavlju toliko razmazio kćeri da njima više nije stalo do njega. One su ga trebale dok je imao novaca, a kad mu je nestalo novaca više a nisu trebale.
Otac Goriot umire blagoslivljajući svoje kćeri, uz njegov krevet samo Rastignac i Bianchon, student medicine. Rastignac prisustvuje organizaciji pogreba i, nakon posljednjeg pozdrava s Goriotom na groblju iznad Pariza, najavljuje rat glavnom gradu: “Čuvaj se, Pariz, dolazim” i odlazi gđi. de Nucingen’s za večeru.
Popis likova i kratak opis
Otac Goriot Bivši proizvođač tjestenine koji je žrtvovao svoje bogatstvo i prihvatio bijedni život kako bi vidio svoje kćeri sretne. Kćer Anastasie de Restaud razmažena, samoživa mlada osoba, zainteresirana samo za društveni ugled. Njen suprug de Restauda je nasilan, bešćutan aristokrat. Druga kći Delphine de Nucingen Goriot je vrlo lijepa djevojka, razmažena i samoživa poput svoje sestre, iako može pokazati ljubav prema Rastignacu i nježnost prema svom ocu. Suprug barunice de Nucingena Delphine, je neprofinjeni bankar.
Eugène de Rastignac Mladi i ambiciozni student iz siromašne aristokratske obitelji. Bianchon Student medicine, prijatelj Eugènea de Rastignaca. Gospođa de Rastignac Eugèneova majka, ljubazna i popustljiva. Laure de Rastignac Eugèneova sestra, sporedan lik, vrlo šarmantna žena, lišena egoizma.
Victorine Taillefer kći bogataša koji je želi odrezati iz svoje oporuke u korist svog sina i njenog brata Frederica Taillefer . M. Taillefer njen bogati otac. Vautrin Snažan, veseo čovjek, koje je zapravo odbjegli robijaš. Gobseck kamatar koji je vodio vrlo uspješan posao.
Gospođa Vauquer: Škrta, licemjerna, sredovječna udovica, ponizna prema bogatima, bez srca prema siromašnima. Ova niska žena od pedeset godina vlasnica je pansiona Vauquer. Sylvie Debela kuharica. Christophe Majstor. Poiret Mali buržuj nejasnih prethodnika; koji kao robot mehanički ponavlja ono što su drugi ljudi rekli. Mlle Michonneau Škrta, krotka stara služavka, dobro pristaje Poiretu. Gospođa Couture Zraka sunca u ovom jednoličnom pansionu. Gospođa de Beauséant koja uvodi Eugènea u društvo i dati mu prijateljsku pomoć i dobre savjete kako uspjeti. Markiz d’Ajuda-Pinto gđa. de Beauséantov ljubavnik. Vojvotkinja de Langeais Jedna od de Beauséantovih zlonamjernih »prijatelja«. Maxime de Trailles Mladi plemić, Anastasien ljubavnik. De Marsay Mladi aristokrat, Delphineina prva ljubav.
POVEZANO: Mudre izreke o djetinjstvu koje će vas nadahnuti
