Kutak za tate Mame

Mljaaac, stiglo je vrijeme krafni!

recepti za krafne

Foto: Freepik

Krafne, poznate i kao “donuts” slastica su duge i zanimljive povijesti koja se proteže kroz stoljeća. Prvi zapisi o kolačima sličnim današnjim krafnama potječu još iz srednjovjekovne Europe. Bili su napravljeni od komadića tijesta koje se pržilo u masti pa se tako smatraju pretečom onoga što danas zovemo krafnama (ili krofnama, ovisno otkud dolazite). I makar široko rasprostranjeni engleski naziv “donuts” sugerira da su krafne stigle s drugog kontinenta i daleke Amerike, baka krafne zapravo je nizozemska “olykoeks” ili “oily cakes”, koja nije imala rupu. I koja se, u 19. stoljeću zaputila u SAD i tamo proslavila. Sličnu slasticu ima i Rumunjska, ali i Njemačka pa je kolijevka krafne ipak europsko tlo.

Razvoj u SAD-u

U početku su krafne ručno oblikovane, što je često rezultiralo nepečenim središtem zbog guste unutrašnjosti. Ali nisu bile punjenje i nisu imale rupicu u sredinu (mnoge bake i danas rade ovalve krafne, bez punjenja). Postoji nekoliko legendi o tome kako su krafne dobile svoju karakterističnu rupu. Jedna od najpopularnijih priča pripisuje tu inovaciju kapetanu Hansonu Gregoryju koji je 1847. godine izrezao središte krafne kako bi riješio problem nepečenog središta. I sredini krafne dao posve drugu svrhu. S početkom industrijske revolucije, proizvodnja krafni postaje automatizirana, što je omogućilo masovnu proizvodnju koja je zadovoljila želje i potrebe zaljubljenika u krafne, diljem svijeta.

Raznolikost i popularnost

Tijekom 20. stoljeća, krafne su postale neizostavan dio američke kulture, ali i šire. Različite zemlje razvile su svoje varijante krafni, od tradicionalnih jam-filled “Berliner” u Njemačkoj do slatkih, šarenih verzija popularnih u SAD-u. Krafne bez punjenja, s punjenjem, prstenastih, kockastih, pohanih, nafilanih, prefilanih… Znate i sami, na tržištu su tisuće opcija, a otvaraju se i restorani specijalizirani za krafne. Jedan od njih je hrvatski Crofna bar. Razvoj lanaca trgovina dodatno je popularizirao krafne, čineći ih lako dostupnima i široko prihvaćenima. Danas se krafne mogu pronaći u svakoj pekarnici, svakome dućanu… U vrijeme poklada njihova je konzumacija još učestalija i nekako, tradicionalna i obvezna. Pa ćemo upravo zato zajedno naučiti kako se rade krafne.

Recept za domaće krafne
  • 500 g brašna
  • 250 ml mlijeka (toplog)
  • 50 g šećera
  • 1 paketić suhog kvasca (7 g)
  • 50 g maslaca (omekšanog)
  • 2 jaja
  • Naribana korica 1 limuna
  • Prstohvat soli
  • Ulje za prženje (npr. suncokretovo)
  • Šećer u prahu za posipanje
Priprema

U maloj zdjeli pomiješajte toplo mlijeko, žlicu šećera i suhi kvasac. Ostavite da odstoji 10-15 minuta dok se ne pojavi pjena.

U velikoj zdjeli pomiješajte brašno i preostali šećer. Dodajte omekšani maslac, jaja, naribanu koricu limuna, prstohvat soli i pripremljeni kvasac. Miješajte dok se ne formira glatko tijesto.

Pokrijte tijesto (krpom) i ostavite ga na toplom mjestu da se diže oko sat vremena, ili dok se volumen ne udvostruči.

Na pobrašnjenoj površini razvaljajte tijesto na debljinu od oko 1 centimetar. Koristeći okrugli rezač ili čašu, izrežite krugove. Ostavite tijesto da se diže još 30 minuta.

U dubokoj tavi zagrijte ulje. Ulje je dovoljno vruće kada komadić tijesta stavljen u ulje počne brzo pržiti. Pažljivo stavite krafne u ulje. Pržite svaku stranu 2-3 minute, ili dok ne postanu zlatno smeđe. Pazite da ulje nije prevruće kako se krafne ne bi spalile izvana, a ostale sirove iznutra.

Izvadite krafne na papirnati ručnik da se ocijedi višak ulja. Dok su još tople, uvaljajte ih u šećer u prahu. Ako ih želite puniti učinite to špricom za slastice nakon pečenja, kroz malenu rupicu na bočnoj strani krafne (na bijelom prstenu).

Dobar tek!