Paranoja, epitet koji često bezazleno lijepimo nesigurnim i sumnjičavim osobama, zapravo je bolest u kojoj osoba proživljava tjeskobu i strah uzrokovan iracionalnim idejama. Gdje je osoba nesposobna razlikovati maštu od stvarnosti.
Nije neuobičajeno povremeno se osjećati zabrinuto ili tjeskobno zbog toga što bi drugi mogli misliti o nama. Ili povremeno imati zabrinutost oko toga nalazimo li se u sigurnom okruženju ili ne. Međutim, život u postojanom stanju nepovjerenja – prema pojedincu ili cijelom entitetu – ili žestoko uvjerenje da postoji neposredna, ozbiljna prijetnja (kada nema očitih znakova) može značiti da osoba doživljava paranoidne zablude. POVEZANO: Strah od nepoznatih osoba kod male djece
Kada se najčešće javlja?
Javlja se uglavnom kao simptom psihičke bolesti, najčešće paranoidne shizofrenije. Iako se osobine ličnosti obično formiraju u adolescentskoj dobi, paranoja se češće pojavljuje kod osoba između 30 i 45 godina. Nije rijetka niti u starijoj životnoj dobi. POVEZANO : Što je i kako funkcionira kognitivna bihevioralna terapija?
Paranoja: Kako ju prepoznati? Koji su simptomi?
Najčešći simptomi i pokazatelji da se radi o paranoji uključuju:
– pretjerana opreznost i sumnjičavost
– osjećaj tjeskobe, straha, nelagode
– uvjerenost da osobu netko uhodi, prisluškuje ili stalno gleda
– izražena ljubomora
– nagle promjene u društvenim odnosima
Primjeri paranoidnih zabluda
Paranoidne zablude su fiksna i lažna uvjerenja koja često uključuju ideju da je nečija sigurnost ugrožena. Ovdje je naglasak da je uvjerenje “fiksno”, što znači da se pojedinac s lažnim uvjerenjem ne može uvjeriti da je u zabludi. Čak ni kada mu se predoče dokazi koji sugeriraju suprotno. Neki primjeri ponašanja uzrokovanih paranoidnim deluzijama uključuju:
- Lažna uvjerenja : To su snažna, fiksna i postojana uvjerenja koja nisu utemeljena na stvarnosti ili dokazima.
- Sumnjičavost i nepovjerenje : Ovaj uobičajeni simptom može se opisati kao pojačan osjećaj sumnje i nepovjerenja prema drugima. Pojedinac može osjećati da se drugi urote protiv njega, planiraju mu nauditi ili pokušavaju kontrolirati njegove misli i ponašanje.
- Hipervigilnost : Pojedinci se uvijek mogu osjećati “na oprezu”, neprestano skenirajući svoje okruženje tražeći potencijalne prijetnje.
- Neprijateljstvo i agresija : Osoba može postati obrambena, agresivna ili neprijateljski raspoložena prema drugima, osobito ako se osjeća ugroženo ili napadnuto.
- Povlačenje : Moguće je da će se osoba povući iz društvenih situacija i izbjegavati interakciju s drugima. To obično proizlazi iz straha ili sumnje.
- Razdražljivost : Pojedinci s paranoičnim zabludama mogu doživjeti čestu razdražljivost, koju mogu potaknuti čak i manje uočene omalovažavanja ili uvrede.
POVEZANO: Kako pomoći djetetu u prevladavanju strahova
Postoji mnogo načina na koje se ponašanja poput gore navedenih mogu odigrati kod ljudi s paranoidnim deluzijama.
Jedan uobičajeni primjer je zabluda o progonu. Primjer za to je kada netko vjeruje da ga voljena osoba kod kuće pokušava otrovati, pa izbjegava jesti. Ili osoba može imati neutemeljeno uvjerenje da joj se sprema atentat, pa izbjegava izlazak van.
Neki ljudi mogu doživjeti iluzije ljubomore, što ih može potpuno uvjeriti da se njihov partner viđa s nekim iza njihovih leđa, bez ikakvih dokaza. Ili se mogu osjećati hipersvjesni svoje okoline, strahujući da ih netko promatra ili prati. U drugim slučajevima, netko s paranoičnim zabludama može imati uvjerenja ili teorije koje drugi smatraju bizarnima ili nemogućima.
Paranoidne zablude za mlade mogu biti posebno teške. Učenik srednje škole s paranoičnim deluzijama može vjerovati da im kolege iz razreda pričaju o njima iza leđa, da spletkare protiv njih ili ih namjerno isključuju iz društvenih aktivnosti.
POVEZANO: Mentalno zdravlje djeteta: na što obratiti pozornost?
