Foto: Senivpetro / Freepik
Obitelj je nešto najdragocjenije u našim životima. Roditelji su djetetovi prvi učitelji i primjer, te imaju veliki utjecaj na djetetov socijalni, emocionalni, moralni i psihički razvoj (Rečić, 2006). Kroz obiteljski odgoj dijete usvaja društvene norme, vrijednosti, stavove, navike i stoga u ranom razvoju obitelj ima temeljnu ulogu jer utječe na djetetov rast i razvoj. Za uspostavljanje zdravog i sretnog života djeteta, najodgovornija ja njegova obitelj (Jurčević-Lozančić, 2005).
Autor Janković (2008) navodi da se unutar obitelji mogu ispuniti gotovo sve vrste potreba: biološke potrebe, potrebe za sigurnošću, ljubavlju, pripadanjem i poštovanjem. Roditelji imaju primarnu moć unutar obitelji i trebaju težiti zadovoljenju vlastitih i potreba svoje djece te pronalaziti načine da kroz zajedničke aktivnosti zadovoljavaju i djetetove i svoje potrebe. (Važno je u obiteljskim odnosima definirati i pravilno raspodijeliti obaveze u skladu s potrebama svakog člana obitelji kako ne bi došlo do frustracije, nezadovoljstva, svađa, a time i do narušavanja obiteljskih odnosa.)
Obitelj – mjesto ljubavi i topline
Svake se godine 15. svibnja obilježava Međunarodni dan obitelji. Obitelj bi trebala biti mjesto ljubavi, emocionalne topline, bezuvjetne međusobne podrške i brige za sve svoje članove. Ujedinjeni narodi osmislili su slogan koji ističe važnost obitelji, a glasi „Obiteljski dan ne čine stvari, nego srdačni odnosi roditelja i djece“. Na žalost, u mnogim obiteljima odnosi nisu takvi, za mnoge ranjive skupine to nije stvarnost. Zloković (2021) navodi da se u suvremeno vrijeme uočava problem „nedostatka“ vremena jednih za druge, što za mnogu djecu u ranom razvojnom periodu znači gubitak roditeljske topline, kontrole, mogućih pozitivnih roditeljskih uzora, nemogućnost iskazivanja vlastitih osjećaja, potreba i problema, nemogućnost stjecanja obiteljskih i temeljnih moralnih vrijednosti, odgovornosti prema sebi i drugim ljudima.
Obiteljski odgoj temelj je budućeg djetetova napretka i uspješnog razvoja. Obrasce ponašanja i metoda odnosa prema drugima koje djeca usvoje u predškolskoj dobi kasnije se odražavaju u njihovoj odrasloj dobi. Snagu obitelji Arshat (2013) opisuje kroz različite obrasce ponašanja u međusobnim odnosima, navodi obrasce za stjecanje intrapersonalnih i interpersonalnih vještina i kompetencija, psiholoških i socijalnih karakteristika, a time se stvara pozitivan obiteljski identitet i potiče interakcija među članovima obitelji. Očekuje se da je interakcija pozitivna, da se obiteljski potencijal razvija sustavno te da se razvijaju mogućnosti obitelji za uspješno suočavanje s krizama i stresorima kroz sposobnosti pružanja međusobne podrške. Berc (2012) smatra kako će uspješnost obitelji, da prevlada stresnu situaciju i da se prilagodi novim okolnostima, ovisiti o tome na koji se način obitelj uspješno nosi s otežavajućim okolnostima, kako se štiti od djelovanja stresa, kako se funkcionalno organizira i uspijeva nastaviti svakodnevni život tijekom trajanja stresne situacije.
Prema Rosić i Zloković (2002), djeca se najbolje razvijaju u obiteljskoj dinamici međusobnih odnosa kroz koje se uči suradnji i komunikaciji. Stoga odrasle osobe iz djetetovog okruženja djetetu trebaju biti primjer kvalitetne komunikacije i prihvatljivog moralnog ponašanja jer će mu tako u najranijoj dobi prenijeti visoke moralne vrijednosti koje će dijete znati primijeniti u budućnosti (Brajša-Žganec, 2003).
Razgovor zlata vrijedan
Suvremena je obitelj suočena s različitim problemima, izazovima i pritiscima koji potiču razvijanje osjećaja osamljenosti njezinih članova, kao i osjećaj nemoći te nedovoljne kompetentnosti u odgoju djece i mladih. Ubrzani i stresni životni ritam uzrokovao je slabljenje društvenih veza i pogodovao nastanku brojnih egzistencijalnih problema s kojima se suočavaju današnje, moderne obitelji (Miliša, 2014). Odgoj djece postao je vrlo zahtjevan i od roditelja zahtijeva odricanje, vrijeme, strpljenje i razumijevanje djeteta, određena znanja i vještine. Teško je udovoljiti zahtjevima suvremenog odgoja ako se roditeljska znanja i vještine temelje na nasljeđu vlastitih roditelja, na metodi pokušaja i pogrešaka.
Maleš (2012) navodi da kompetentan roditelj poznaje razvojne potrebe djeteta, pruža kvalitetan odgoj, zna za svoje dijete odabrati odgovarajuće izvanobiteljske utjecaje, shvaća važnost razvijanja partnerstva s osobama koji izvan obitelji skrbe o njegovu djetetu, odgajaju ga i obrazuju. Osim što daje osjećaj pripadnosti ili identiteta, obitelj djetetu daje kulturu, tradiciju, norme, društvene uloge i vrijednosti (Westen, 2002). Procesi slušanja, učenja jezika i poštivanja autoriteta počinju na razini obitelji. Djeca predškolske dobi usvajaju i kopiraju obrasce ponašanja svojih roditelja, što kasnije utječe na formiranje njihove ličnosti u odrasloj dobi. Dobar način da roditelj svoje dijete nauči vrijednostima je razgovor o važnosti zdravih i nezdravih vrijednosti. Roditelji trebaju brinuti o djetetu, motivirati ga za obavljanje različitih kućanskih poslova (primjerenih uzrastu) kako bi dijete postepeno ulazilo u svijet obaveza, odgovornosti, samostalnosti i solidarnosti. Čak i maleno dijete ako dobije obveze poput čišćenja stola ili pomoći pri uveseljavanju člana obitelji koji je bolestan, počet će učiti važnosti tih vrijednosti (Yousif, 2020.). Osim toga, dijete će lakše razumijeti posljedice ako mu objasnimo vrijednosti.
Roditelj svom djetetu treba biti mentor, učitelj i pomagač koji dijete usmjerava i potiče na postizanje ciljeva. Roditeljski je zadatak stvaranje radnih navika koje će djetetu trebati u budućnosti, a svaki roditelj će to graditi svojim odgojnim metodama. Obiteljska kohezija njeguje se provođenjem zajedničkih aktivnosti djece i roditelja, a obuhvaća zajedničko vrijeme za objede, zajedničko vrijeme za igru i rekreacijske aktivnosti, zajedničko obavljanje kućanskih poslova te zajedničke izlete i šetnje (Nenadić Bilan, 2014). Stoga je poželjno da roditelji osiguraju određeno vrijeme tijekom dana za svoje dijete, da mu posvete svu svoju pažnju i zajedničko vrijeme provedu u igri, maženju, razgovoru i odgovaranju na dječja pitanja.
Na poveznicama možete pročitati u kojim sve aktivnostima članovi obitelji mogu kvalitetno provoditi vrijeme i tako graditi zdrav obiteljski odnos primjenjujući komunikaciju koja uključuje aktivno slušanje:
https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2024/04/Srijeda-Materijali-za-obitelji.pdf
https://odrasli.hrabritelefon.hr/clanci/kako-kvalitetno-provoditi-vrijeme-kod-kuce-s-djecom/
https://www.skole.hr/kako-kvalitetno-provesti-vrijeme-s-djecom/
https://ipaworld.org/wp-content/uploads/2020/04/IPA-Play-in-Crisis-Booklet-for-parents-and-carers-2020.pdf
Literatura:
Arshat, Z. (2013). Adolescents and Parental Perception of FamilyStrength: Relation to Malay Adolescent Emotional and Behavioural Adjustment. International Journal of Humanities and Social Science, 3(18), 70–90.
Berc, G. (2012). Obiteljska otpornost – teorijsko utemeljenje i primjena koncepta u socijalnom radu. Ljetopis Socijalnog Rada/Annual of Social Work, 19(1), 11–21.
Brajša – Žganec, A. (2003). Dijete i obitelj: Emocionalni i socijalni razvoj. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Janković, J. (2008). Obitelj u fokusu. Zagreb: Etcetera.
Jurčević-Lozančić, A. (2005). Izazovi odrastanja – predškolsko dijete u okružju suvremene obitelji i vrtića. Petrinja: Visoka učiteljska škola u Petrinji.
Maleš, D. (2012). Obitelj i obiteljski odgoj u suvremenim uvjetima. Dijete, vrtić, obitelj, 18 (67), 13-15. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/124015
Miliša, Z. (2014). Šok današnjice. Osijek: Filozofski fakultet.
Nenadić Bilan, D. (2014). Roditelji i djeca u igri. Školski vjesnik, 63 (1-2), 107-117. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/124301
Rečić, M. (2006). Obilježja dobrog obiteljskog odgoja. Đakovo: Tempo.
Rosić,V. Zloković, J. (2002). Prilozi obiteljskoj pedagogiji. Rijeka: Graftrade.
Westen, D. (2002). Psychology: Brain, Behaviour & Culture. New York: Wiley & Sons.
Yousif, N. (2020). Emotional development in preschoolers and socialization. Preuzeto s https://www.researchgate.net/publication/338776274_Emotional_development_in_preschoolers_and_socialization
Zloković, J. (2021). Osobne i kontekstualne odrednice osnaživanja i kvalitete života u obitelji-iz perspektive mladih. U J. Petrović, G. Jovanović (Ur.), Unapređenje kvalitete života djece i mladih/Improving the quality of life of children and youth (str. 242–243). Banja Luka: Centar modenih znanja.
