Planiranje trudnoće Trudnice

Tokofobija: Što kada je strah od poroda jači od želje za djetetom? (Savjeti psihologa)

strah od poroda

Ažurirano: 19. veljače 2026.

Foto: katemangostar, Freepik

Roditeljstvo sa sobom nosi brojne brige i strahove, jednostavno – biti mama ili tata znači brinuti se, najčešće pretjerano i previše, no, znate kako se kaže – u strahu su velike oči. Strahovi se javljaju od trenutka kada saznate da ste trudni i više nikada ne prestaju. Bitno je naučiti upravljati njima, kako oni ne bi upravljali vama ili, što je još gore, utjecali ograničavajuće na vaše dijete. Osim roditeljskih strahova, uz majčinstvo su vezani i strah od poroda i trudnoće.

Žena može imati toliko izražen strah od trudnoće, da se nikada i ne usudi postati majka, štoviše izbjegava i odlazak ginekologu te u razgovoru s prijateljicama ili bližnjima teme vezane za drugo stanje. O strahovima vezanim za trudnoću i roditeljstvo, metodama oslobađanja od istih te simptomima koji ukazuju da je riječ o patološkim strahovima i da je vrijeme za potražiti stručnu pomoć, razgovarali smo sa psihologinjom Tanjom Babić Franjkić, kognitivno-bihevioralnom terapeutkinjom i sveuč.specijalisticom rane intervencije iz poliklinike za Dječje bolesti Helena.

“Trudnoća predstavlja velik tjelesni, psihološki i socijalni događaj u životu žene. Iako se najčešće povezuje s ugodnim i radosnim mislima i iskustvima, nekim ženama trudnoća može postati zastrašujuća, a strahovi vezani uz trudnoću ponekad mogu poprimiti i patološku dimenziju. Potpuno je normalno i prirodno bojati se stvari koje su potencijalno opasne i nepoznate”, kaže psihologinja Babić Franjkić, no i upozorava na to da bi, ako strahovi počnu značajno ometati svakodnevno funkcioniranje, trebalo potražiti stručnu pomoć.


Koji su simptomi patološkog straha od trudnoće?

Ukoliko vas strah toliko koči da se ne usudite ostati trudni, možda patite od tokofobije. Riječ je o ekstremnom strahu od trudnoće i porođaja. Tokofobija može biti primarna i sekundarna. Primarna tokofobija javlja se kod prvorotkinja. Sekundarna, poznata i kao strah od drugog poroda, obilježena je izraženim strahom od porođaja nakon proživljenog traumatičnog opstetričkog iskustva za vrijeme prethodne trudnoće ili poroda. Ona se, kaže nam liječnica Babić Franjkić manifestira na različite načine, a ovo su, navodi, njezini najčešći simptomi:

  • izražena anksioznost prilikom pomisli na trudnoću i porođaj;
  • intruzivne zastrašujuće misli i/ili mentalne slike vezane uz trudnoću i porođaj;
  • problemi sa spavanjem;
  • tjelesni simptomi poput mučnine, vrtoglavice i mišićne napetosti;
  • izbjegavanje razgovora o trudnoći i porođaju, druženja s trudnim prijateljicama ili odlaska ginekologu;
  • osoba stalno traži umirenje od strane stručnjaka ili intenzivno pretražuje i čita sve vezano uz trudnoću i porođaj.

Istraživanja pokazuju kako više od četvrtine trudnica proživljava strahove povezane s trudnoćom i porođajem. Češći su i intenzivniji kod prvorotkinja. Točni uzroci intenzivnog straha od trudnoće i poroda mogu biti složeni i razlikuju se od žene do žene. Često su rezultat kombinacije psiholoških, emocionalnih i okolinskih čimbenika.

Što uzrokuje ovaj strah? Uzroci su individualni, ali najčešći “krivci” su:

  • Negativne priče iz okoline: Slušanje tuđih traumatičnih iskustava koja naglašavaju bol.
  • Medijski utjecaj: Filmovi i članci koji dramatiziraju komplikacije.
  • Prethodna trauma: Vlastito loše iskustvo s prošlog poroda.
  • Nedostatak informacija: Nepoznavanje tijeka poroda stvara osjećaj gubitka kontrole.
  • Postojeća anksioznost: Ako ste inače anksiozna osoba, podložniji ste ovom strahu.

Drugim riječima, želite li osigurati vlastiti mir i uživati u drugom stanju, izbjegavajte Google doktora, društvene mreže i internetske forume te ljude koji vam ne odgovaraju. Posvetite se sebi, čitajte knjige o trudnoći i specijalizirane portale kojima vjerujete.


Pomaže li mindfulness kod straha od poroda?

Nošenje s intenzivnim strahom od trudnoće i porođaja može biti izazovno, ali postoje načini koji ga olakšavaju i umanjuju. Prvi i najvažniji korak u suočavanju s tokofobijom jest prepoznavanje njene prisutnosti, a zatim i savjetovanje sa stručnjakom za mentalno zdravlje, poput psihologa ili psihijatra.

Terapija izbora za fobije pa tako i strah od trudnoće, jest kognitivno-bihevioralna terapija (KBT). Kognitivno-bihevioralni terapeut pomaže osobi u identificiranju i mijenjanju svojih iracionalnih misli i uvjerenja vezanih uz trudnoću i porođaj što u konačnici dovodi do smanjenja straha i anksioznosti.


Nadalje, prikupljanje provjerenih, znanstveno utemeljenih informacija o trudnoći i porodu pomaže u demistificiranju cijelog procesa što također dovodi do jačeg osjećaja kontrole i razumijevanja.

Tehnike relaksacije, poput dubokog disanja, progresivne mišićne relaksacije ili mindfulnessa umanjuju anksioznost i tjelesne simptome koji je prate.


Od pomoći mogu biti i pozitivne vizualizacije. One uključuju redovito zamišljanje potpuno pozitivnog, mirnog, uspješnog i ugodnog poroda. Vježbe vizualizacije stoga predstavljaju vrlo efikasan način za umirenje iracionalnih negativnih misli vezanih uz trudnoću i porođaj.


4 koraka koja možete poduzeti DANAS (Savjeti psihologa)

1. Prestanite guglati (“Google doktor” nije vaš prijatelj) Izbjegavajte internetske forume i društvene mreže gdje se dijele neprovjerene i zastrašujuće priče. Umjesto toga, čitajte samo provjerene portale i knjige, ili razgovarajte sa stručnjacima.

2. Isprobajte tehnike disanja i relaksacije Anksioznost se manifestira u tijelu. Kako biste smirili fizičke simptome poput napetosti i mučnine, redovito prakticirajte:

• Duboko disanje

• Progresivnu mišićnu relaksaciju

• Mindfulness vježbe

3. Vježbajte pozitivnu vizualizaciju Mozak često ne razlikuje stvarnost od snažne vizualizacije. Svjesno i redovito zamišljajte pozitivan, miran i uspješan porod. Ova vježba pomaže umiriti iracionalne negativne misli i stvoriti osjećaj sigurnosti.

4. Potražite KBT terapiju (Zlatni standard) Ako ne možete sami, potražite kognitivno-bihevioralnog terapeuta. KBT je terapija izbora za fobije jer vam pomaže identificirati i promijeniti iracionalna uvjerenja o trudnoći, što dokazano smanjuje strah


Kako pobijediti strah od poroda?

“Suočavanje s tokofobijom je put koji zahtijeva strpljenje, odlučnost i podršku okoline. Iako strah od trudnoće i porođaja može biti preplavljujuć, nije nepremostiv. Traženjem stručne pomoći, educiranjem i korištenjem mehanizama suočavanja intenzitet straha se postupno smanjuje, a kontrola nad vlastitim životom se vraća“, objašnjava psihologinja. Osim straha od trudnoće tu su i roditeljski strahovi koji počinju s dvije crtice na testu za trudnoću i traju – zauvijek. No, kako ne izludjeti od njih, ali i ne izludjeti vlastito dijete svojim strahovima?

Freepik
Freepik

Ne prenosite strahove na djecu!

“Roditeljska anksioznost obuhvaća zabrinutost, strah i stres koje roditelji doživljavaju kao reakciju na izazove i odgovornosti odgoja djece. Najčešći okidači roditeljske anksioznosti su briga za djetetovo zdravlje i razvoj, sigurnost, akademski uspjeh i društvene odnose. Povremena zabrinutost i strah su potpuno uobičajena iskustva velike većine roditelja, no ako se anksioznost javlja učestalo i intenzitetom je snažna, važno je reagirati.

Djeca ‘osjećaju’ svoje roditelje i mogu primijetiti (svjesno ili nesvjesno) kada su roditelji anksiozni. Ukoliko su roditelji često zabrinuti, djeca također mogu i sama postati zabrinuta. Međutim, važno je naglasiti kako roditeljska anksioznost neće utjecati na svu djecu na isti način. Neka djeca su po prirodi otpornija i bolje se mogu nositi s anksioznošću svojih roditelja, dok su neka djeca ranjivija. Stoga, kako bi se ublažili negativni učinci roditeljske anksioznosti, kako na samu osobu tako i na djecu, važno je reagirati.

Prepoznavanje i razumijevanje svoje anksioznosti i okidača koji do nje dovode prvi su korak u adekvatnom reagiranju. Nadalje, otvorena komunikacija i razgovor s osobama od povjerenja također mogu biti od velike pomoći. Veoma je važno naći vremena za brigu o sebi i izabrati aktivnosti koje vas umiruju (npr. vježbanje, meditacija, hobiji…). Ako se radi o izraženoj roditeljskoj anksioznosti, potrebno je potražiti stručnu pomoć. Normalno je osjećati roditeljsku anksioznost, no iznimno je važno suočiti se s njom na zdrave načine kako bi osoba održala svoju psihološku dobrobit, kao i dobrobit svoje djece”, zaključuje psihologinja Tanja Babić Franjkić.

Često postavljana pitanja o strahu od poroda (FAQ)

Što je točno tokofobija? Tokofobija je naziv za patološki, ekstremni strah od trudnoće i porođaja. Za razliku od uobičajene zabrinutosti, ovaj strah je toliko intenzivan da žena može izbjegavati trudnoću iako želi dijete, ili izbjegavati odlaske ginekologu i razgovore o toj temi.

Je li normalno bojati se poroda? Da, potpuno je prirodno i normalno osjećati strah od situacija koje su nepoznate i potencijalno bolne. Trudnoća je veliki tjelesni i psihološki događaj. Problem nastaje tek kada strah počne ometati vaše svakodnevno funkcioniranje, san i kvalitetu života – tada govorimo o fobiji koja zahtijeva pomoć.

Koji su simptomi patološkog straha od trudnoće? Najčešći simptomi uključuju nesanicu, intruzivne (nametljive) zastrašujuće misli ili slike poroda, te tjelesne reakcije poput mučnine, vrtoglavice i napetosti mišića. Žene s ovim problemom često izbjegavaju trudne prijateljice ili pak opsesivno pretražuju internet tražeći umirenje.

Što je sekundarna tokofobija? To je strah koji se javlja kod žena koje su već rodile. Poznata je kao strah od drugog poroda, a najčešće je posljedica traumatičnog iskustva tijekom prethodne trudnoće ili poroda. Primarna tokofobija se, s druge strane, javlja kod prvorotkinja.

Kako se liječi strah od poroda? Zlatni standard u liječenju je kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) kojom se identificiraju i mijenjaju iracionalne misli. Također pomažu tehnike relaksacije poput dubokog disanja, mindfulnessa i pozitivne vizualizacije (zamišljanje mirnog i uspješnog poroda). Edukacija i provjerene informacije također smanjuju strah.

Mogu li svoju anksioznost prenijeti na dijete? Djeca, čak i ona vrlo mala, mogu osjetiti kada su roditelji anksiozni i zabrinuti, što i kod njih može potaknuti nesigurnost. Iako su neka djeca otpornija, važno je da roditelj radi na svojoj anksioznosti, pronađe vrijeme za brigu o sebi i potraži stručnu pomoć ako je briga prevelika, kako bi zaštitio dobrobit djeteta.