Čak i ako vam je ovo prva trudnoća i još se niste uspjeli susresti s trudničkim rječnikom vjerojatno vam je poznata terminologija prenatalna testiranja. Razlozi za testiranje mogu biti različiti ali najčešće se provode radi otkrivanja bolesti ili uklanjanja sumnje. Najveći dio prenatalnih testova prvotno je bilo predviđeno samo za žene u visoko rizičnim trudnoćama, dok je sada to dio standardne procedure kod većine trudnica. Najveći broj prenatalnih testova vam ne može naškoditi, ali neki mogu biti fizički rizik za bebu ili majku. Oslanjanje na prenatalne testove kako biste umanjili brige često može stvoriti atmosferu zabrinutosti i tjeskobe, baš ono što ste željeli izbjeći učinivši te testove. Rezultati katkad mogu biti nejasni ili, još gore, mogu navesti na pogrešne zaključke.
Ako je vaša trudnoća uredna i nemate problema nije potrebno izlagati sebe ili bebu mogućem riziku. Pojedini testovi, iako rizični preporučuje se za pojedine skupine trudnica:
- starije od 35 godina zbog straha od mogućih kromosomskih anomalija
- koje u obitelji imaju genetske anomalije
- koje iza sebe imaju izgubljenu trudnoću
- koje same imaju neki genetski poremećaj
- čiji plod se ne razvija
- koje su bile izložene zarazi
- koje već imaju djecu s genetskim poremećajem.
Vrste prenatalnih testova
Prenatalni testovi mogu biti invazivni i neinvazivni. Invazivni testovi uključuju prodiranje u tijelo trudnice te predstavljaju rizik za dijete suprotno od neinvazivni testova koji su potpuno sigurni.
Amniocenteza je jedan od najproturječnijih testova. Na raspolaganju je ženama koje su starije od 35 godina, ili nose visok rizik kromosomskih ili genetskih deformacija, a provodi se uglavnom između 15. i 18. tjedna. Uzorak amnijske tekućine izvlači se iz abdomena s pomoću igle te se testira na Downov sindrom, otvorene poremećaje neuralnog kanala i druge genetske deformacije. Moguć je pobačaj ako igla slučajno ozlijedi dijete. Nažalost, kako je amniocenteza invazivna metoda, postoji određeni rizik od spontanog pobačaja, prijevremenog poroda, krvarenja ili infekcija. Nova istraživanja također pokazuju kako se ispitivanjem markera iz krvi uz poseban ultrazvučni pregled fetusa može otkriti rizik od Down sindroma. Napretkom ove metode omogućit će se sigurnije otkrivanje kromosomskih anomalija bez rizika za dijete.
Kordocenteza je invazivna metoda u kojoj se uzima uzorak krvi fetusa iz lijeve strane srce. Pupčana vrpca punktira se najmanje 1 cm od mjesta gdje se pupkovina odvaja od posteljice i uzima mala količina krvi iz pupčane vene. Kordocenteza se izvodi nakon 21. tjedna te se često primjenjuje kada je prekasno za amniocentezu. Ovom prenatalnom metodom možete otkriti kromosomopatiju, fetalnu anemiju, gubitak vida ili sluha, oštećenje mozga, ili epilepsiju.
POVEZANO: Izvanmaternična trudnoća simptomi