Draga mama,
Jedanaesti je siječnja. Blagdani su iza nas, poruke su utihnule, rasporedi su se vratili, a ti si opet u pogonu. Djeca imaju svoje potrebe, posao svoje rokove, kuća svoje zahtjeve. I negdje u svemu tome – ti. Ako si umorna, nisi slaba. Ako ti je dosta, nisi nezahvalna. Ako ti ponekad dođe da se ugasiš na pet minuta i nestaneš iz vlastitog života – nisi loša majka. Samo si čovjek.
Ti si ona koja pamti kad je zadnji put tko jeo, spavao, bio tužan. Ona koja vidi unaprijed, planira, popravlja, prešućuje. I vrlo često – čeka. Čeka bolji trenutak za sebe. Čeka da djeca narastu. Čeka da prođe gužva. Čeka da se „smiri situacija“.
Istina je neugodna, ali oslobađajuća: taj savršeni trenutak rijetko dođe sam. Zato evo nekoliko realnih savjeta, bez uljepšavanja.
Ne moraš biti svima dostupna. Djeca trebaju majku koja je dovoljno dobra, ne savršenu. A „dovoljno dobra“ ponekad znači da kažeš: sad mi treba tišina.
Briga o sebi nije luksuz. Nije nagrada nakon što sve obaviš. To je gorivo. Bez njega se samo gasiš sporije.
Ne moraš sve sama. Ako možeš tražiti pomoć – traži. Ako nemaš koga – budi nježnija prema sebi umjesto stroža.
Tvoje potrebe nisu manje važne jer si majka. One su često zanemarene, ali to ne znači da su nestale.
Možda danas nećeš napraviti ništa spektakularno. Možda ćeš samo sjesti, popiti kavu do kraja ili reći „ne“ bez objašnjenja. To je dovoljno za danas. Ne moraš se popravljati. Ne moraš se „složiti“. Samo nemoj zaboraviti da i ti postojiš u ovom životu koji vodiš za druge. I ne, nisi sebična ako ponekad sebe staviš ispred svega. To je jedini način da dugoročno možeš biti tu – stvarno tu.
Draga mama, nisi sama. I ne moraš sve izdržati da bi vrijedila.
