Djeca

Kako lakše kroz treću godinu ili ‘mali pubertet’ djeteta?

Trogodišnjak sjedi na kauču u smeđim kratkim hlačicama, mornarskom majicom i bosim nogicama

Ažurirano: 2. svibnja 2026.

Foto: Freepik

Treća godina života, često nazivana i “prvim pubertetom”, jedno je od najfascinantnijih, ali i najizazovnijih razdoblja u odrastanju. To je faza u kojoj dijete prestaje biti “beba” i polako postaje samostalna osoba s vrlo izraženom voljom.

Što se zapravo događa u glavi i tijelu trogodišnjaka?

1. “Mogu sam!” Potraga za autonomijom

Ovo je središnja tema treće godine. Dijete počinje shvaćati da je odvojeno biće od roditelja.

Žele sami vezati vezice (iako ne znaju), sami sipati sok (iako će se proliti) i birati odjeću (makar to bile gumene čizme na pidžamu). Njihova želja za samostalnošću daleko nadmašuje njihove motoričke i kognitivne sposobnosti. To dovodi do ogromne frustracije.

2. Emocionalni “vrtuljak” i tantrumi

Mozak trogodišnjaka je poput Ferrarijevog motora s kočnicama od bicikla. Emocionalni dio mozga (limbički sustav) radi punom parom, dok je dio odgovoran za logiku i kontrolu impulsa (prefrontalni korteks) još u izgradnji. Tuga zbog krivo prerezane šnite kruha za njih je stvarna i duboka bol. To nisu bezobrazluci, već “kratki spojevi” u mozgu jer se ne znaju nositi s intenzitetom emocija koje osjećaju.

3. Eksplozija mašte i magično razmišljanje

Oko treće godine granica između stvarnosti i mašte je vrlo tanka. Vjeruju da njihove misli mogu uzrokovati događaje (npr. “pao sam jer je tata bio ljut”). Upravo zbog mašte javljaju se novi strahovi – od čudovišta ispod kreveta, sjena ili odvoda u kadi.

4. Razvoj govora i “Zašto?” faza

Većina trogodišnjaka sada može sklapati rečenice od 4-5 riječi, ali prava zvijezda ove godine je pitanje: “Zašto?”. To nije uvijek potraga za informacijom. Često je to način da nastave razgovor, istraže kako svijet funkcionira ili jednostavno testiraju tvoju reakciju.

5. Socijalizacija: Od “paralelne igre” do suradnje

Do sada su se djeca uglavnom igrala jedno pored drugoga. S tri godine počinju se igrati zajedno. Iako počinju pokazivati empatiju (donijet će ti igračku ako plačeš), koncept dijeljenja im je i dalje biološki težak. Za trogodišnjaka, omiljena igračka je dio njegovog identiteta – dati je drugome je kao da daju komadić sebe.

Kako preživjeti (i uživati)?

  • Nudi izbor, ali ograničen: Umjesto “Što želiš obući?”, pitaj “Plavu ili crvenu majicu?”. To im daje osjećaj moći bez kaosa.
  • Rutina je svetinja: Predvidljivost im daje osjećaj sigurnosti u svijetu koji im je odjednom postao jako velik i zbunjujuć.
  • Imenuj emocije: “Vidim da si ljut jer se kockica srušila.” Time im pomažeš da s vremenom razviju te “kočnice” u mozgu.

Treća godina je naporna, ali je i doba najslađih izjava, prvih pravih zagrljaja i nevjerojatnog ponosa u njihovim očima kada nešto doista uspiju napraviti sami.

POVEZANI ČLANCI: Aktivnosti i igre za trogodišnjake. Što veseli trogodišnjake?