Kada govorimo o bontonu za djecu, najčešće prvo pomislimo na čarobne riječi poput „molim“ i „hvala“ ili na pozdrav koji otvara i zatvara svaki susret. No jednako važno, a možda i zahtjevnije za naučiti, jest treće pravilo bontona – slušati dok drugi govori. Upravo ono pomaže djeci da razviju strpljenje, obzirnost i sposobnost vođenja kvalitetnog razgovora.
Djeca su po prirodi znatiželjna, živahna i često žele odmah reći ono što im padne na pamet. Nije im lako čekati svoj red jer njihova pažnja i emocije brzo mijenjaju smjer. Ipak, učenje da se ne prekida drugoga ključno je za razvoj socijalnih vještina. Kada dijete nauči slušati, ono pokazuje da cijeni osobu preko puta i da uvažava njezine misli i osjećaje. To je važna lekcija koja će mu koristiti u obitelji, u školi, ali i kasnije u životu.
Roditelji su prvi uzor. Ako u razgovoru s djetetom pokažete da ga slušate – pogledate ga u oči, ne prekidate ga i reagirate na ono što kaže – ono će shvatiti da je takvo ponašanje vrijedno i poželjno. U trenucima kada dijete prekida, dovoljno je mirno ga podsjetiti: „Pričekaj da tata završi, pa ćeš ti reći svoje.“ Takvi mali podsjetnici, ponovljeni mnogo puta, oblikuju naviku.
Slušanje nije samo stvar pristojnosti. To je vještina koja razvija empatiju, pomaže djeci da uče iz tuđih iskustava i gradi temelje za zdrave odnose. Kada djeca usvoje treće pravilo bontona – slušati dok drugi govori – oni zapravo uče da poštovanje nije samo u riječima, nego i u pažnji koju posvećujemo jedni drugima.
Prvo i drugo pravilo bontona pronađite u prethodnim člancima.
