Foto: rawpixel.com / Freepik
Iako je teško sa sigurnošću reći o čemu bebe razmišljaju, s obzirom na ograničene sposobnosti verbalne komunikacije i još uvijek nerazvijene kognitivne funkcije, možemo donijeti neke zaključke temeljene na njihovim razvojnim fazama i ponašanjima. Razmišljanja beba vjerojatno su vrlo osnovna i vezana uz njihove neposredne osjetilne doživljaje i potrebe. Pa kroz nekoliko aspekata, možemo samo nagađati, o čemu bi bebe mogle “razmišljati”.
Osnovne potrebe
Bebine misli vjerojatno su usmjerene na osnovne potrebe kao što su glad, žeđ, umor ili potreba za fizičkom blizinom. Na primjer, ako su gladne, njihova pažnja je usmjerena na osjećaj gladi i potrebu za hranjenjem.
Komfor i sigurnost
Beba može razmišljati o osjećajima udobnosti ili nelagode. Primjerice, tople ruke majke ili oca pružaju osjećaj sigurnosti i udobnosti, dok mokra pelena ili osjećaj hladnoće mogu uzrokovati nelagodu.
Prepoznavanje lica i glasova
Bebi su važne interakcije s roditeljima i skrbnicima, braćom i sestrama. One razmišljaju o licima i glasovima koje prepoznaju. Ovo je ključno za razvoj socijalnih veza i privrženosti.
Istraživanje okoline
Kako rastu, bebe postaju sve znatiželjnije o svijetu oko sebe. One “razmišljaju” istražujući, gledajući, dodirujući i osluškujući različite predmete i zvukove oko sebe. Ovaj proces učenja i istraživanja je temelj kako bi razumjele svoje okruženje.
Emocionalne reakcije
Iako je njihov emocionalni svijet još uvijek prilično osnovan, bebe doživljavaju emocije kao što su sreća, tuga ili ljutnja, koje su često izravni odgovori na njihove interakcije s okolinom.
Za bebe, “razmišljanje” je vjerojatno manje o formiranju konkretnih misli i više o doživljavanju i reagiranju na svijet u stvarnom vremenu. Njihov kognitivni razvoj u ranim fazama života više je usmjeren na osjećajne doživljaje i zadovoljenje temeljnih potreba, što postavlja temelje za složenije oblike mišljenja koji će se razvijati kako budu stariji.
