Ažurirano: 17. kolovoza 2025.
Nije rijetkost da se beba ili malo dijete usred noći probudi u suzama, ponekad i uz histeričan plač. Za roditelje je to uvijek uznemirujuće iskustvo jer djeca u tim trenucima teško reagiraju na uobičajene načine smirivanja – maženje, bočicu ili mijenjanje pelene. Prvi korak da se situacija riješi jest razumjeti zbog čega se takva buđenja događaju.
Što se krije iza plača kod beba?
Kod najmanjih su razlozi često vrlo jednostavni. Glad je jedan od najčešćih okidača, s obzirom na to da bebe imaju sitne želuce, brzo ogladne i traže hranu i po desetak puta na dan. Još jedan čest razlog je bol u trbuščiću koja nastaje zbog plinova. Ako beba nemirno migolji i stišće šakice, a ništa od uobičajenih metoda ne pomaže, vjerojatno se muči s napuhanošću.
Tu je i nicanje zubića, koje zna početi već oko četvrtog mjeseca života. Crvene i otečene desni, stalno stavljanje predmeta u usta i plač tipični su znakovi da zubići “dolaze”. Ponekad je uzrok i bolest – od obične viroze, povišene temperature, pa sve do upale uha. Plač je tada zapravo djetetov način da vam pokaže da mu je loše.
Postoje i “razvojni” razlozi. Mnoge bebe prolaze kroz regresije sna, odnosno kroz faze kada im se spavanje poremeti zbog skoka u razvoju, putovanja ili promjene rutine. Također, oko devetog mjeseca javlja se separacijska anksioznost. Bebe tada žele stalnu blizinu roditelja pa burno reagiraju kad se probude i shvate da su same u krevetiću.
Zašto se mala djeca bude u suzama?
Kod djece starije od godinu dana uzroci mogu biti slični, ali javljaju se i novi. Noćne more čest su razlog buđenja – mališani se bude prestrašeni prizorima iz snova, a ponekad se javljaju i noćni strahovi, kada dijete u dubokoj fazi sna vrišti, znoji se i izgleda zbunjeno. Iako to roditeljima djeluje dramatično, riječ je o bezopasnoj pojavi koja sama prolazi.
Zubići i dalje mogu biti problem jer nicanje traje sve do treće godine. Regresija sna kod djece također nije rijetkost, osobito ako im se promijeni rutina. Separacijska anksioznost u drugoj godini života još uvijek je izražena pa i ona može dovesti do burnih noćnih buđenja. A ako dijete ima temperaturu, začepljen nos ili bolove, prirodno je da noću traži roditeljsku utjehu.
Što roditelji mogu učiniti?
Kad se beba probudi u suzama, važno je ostati smiren i djetetu prenijeti sigurnost. Najbolje je biti nježan i umirujući, ali istovremeno ne pretjerivati s pažnjom – držati prostoriju zamračenu, ne razgovarati puno i pokazati da je vrijeme za spavanje. Premorena djeca često teže zaspu, pa redoviti odlasci na drijemanje i na spavanje navečer uvelike pomažu.
Kod djece s noćnim morama dovoljno je biti uz njih, pomaziti ih i pričekati da se smire. Ne morate inzistirati da pričaju o snu, jer ponekad ni sami ne znaju što ih je prestrašilo. Noćni strahovi zahtijevaju drukčiji pristup – dijete se tada ne budi u potpunosti, pa ga ne treba pokušavati razbuditi. Dovoljno je pobrinuti se da je sigurno u krevetu i pričekati da epizoda prođe.
Ključ uspijeha za obje dobne skupine jesu rutina i dosljednost. Djeca koja imaju predvidljiv ritam dana i večernje rituale lakše utonu u san i sigurnija su kada se probude usred noći. A roditelji, iako umorni, trebaju imati na umu da su ovakve faze prolazne i da će s vremenom njihovi mališani spavati mirnije i bez noćnih suza.
