Ažurirano: 17. svibnja 2026.
“Pojedi povrće, zdravo je! Daj samo malo pa ćeš dobiti čokoladicu…” ovako zvuči prastara bitka za stolom koju otkako je svijeta i vijeka roditelji vode s malom djecom, ali i onom starijom. Kako bismo nagovorili djecu da pojedu vitamine, pristat ćemo na svašta – neki roditelji čitat će knjige s naslovima poput Dječak koji je volio brokulu. Drugi utapaju povrće u kečapu od rajčice ili miješaju avokado i voće s grčkim jogurtom te to nazivaju sladoledom. Ili pribjegavaju čistom podmićivanju.
No, da bi se sve to izbjeglo postoji metoda koja se tiče samo majki i njihove rane reakcije na ‘povrće’. Istraživači su, piše Guardian, otkrili da su mala djeca manje sklona negativno reagirati na miris povrća kojem su bila opetovano izložena prije rođenja.
Implikacije ovoga istraživanja mogle bi biti ogromne te bi, tvrdi prof. Nadja Reissland sa Sveučilišta u Durhamu, glavna autorica studije, mogle dovesti di “zdravije populacije”. Kako? Istraživači su trudnice podijelili u dvije skupine – jednoj su dali kapsule s prahom kelja, drugoj kapsule s prahom mrkve. Potom su promatrali lica njihovih bebica preko ultrazvuka. Istu stvar ponovili su i nakon rođenja djece, u njihovj dobi od tri tjedna. Slike djece koja su bila izložena mrkvi pokazale su pozitivne reakcije na miris pamučnog štapića umočenog u mrkvu, dok su ta ista djeca negativno reagirala na štapić s mirisom kelja.
Reakcija djece izložene kelju bila je slična – rado su mirisala kelj, ali ne i mrkvu. Reissland je rekla da su se isti obrasci ponovili prije rođenja, s tri tjedna i s tri godine.
“Ono što smo s vremenom vidjeli je da su djeca i dalje sklonija povrću kojem su bila izložena dok su bila u maternici. Iz ovoga možemo zaključiti da izloženost određenom okusu u kasnoj trudnoći može rezultirati dugotrajnim pamćenjem okusa ili mirisa kod djece, potencijalno oblikujući njihove preferencije prema hrani godinama nakon rođenja.”
Reissland je rekla da se tim odlučio na davanje kapsula s prahom mrkve i kelja nakon što su neke od trudnica odbile piti tolike količine soka od kelja ili soka od mrkve u ime znanosti.
“Neke su rekle ‘apsolutno ne’. Gušile su se, jednostavno to nisu mogle. Mislim, sve su to bili jako dobri, vrlo skupi sokovi, ali nije išlo.”
Reissland je priznala da je istraživanje, financirano bespovratnim sredstvima Sveučilišta Aston u Birminghamu, obuhvatilo mali uzorak majki i djece. “Moramo provesti puno veću studiju i da imamo sredstva, to bismo i učinili.” Dodala je kako ne bi koštalo mnogo davati trudnicama kapsule s biljnim prahom u nadi da ćemo imati zdraviju populaciju.
Ideja bi se također mogla prilagoditi različitim kulturama. “Upravo sam se vratila iz Japana… gdje imate gomile i gomile ribe. To je drugačiji tip zdrave prehrane, ali ako fetus naviknete na takvu hranu, onda bi u kasnijem životu djeca mogla biti puno više zainteresirana za zdravu prehranu.”
U studiji su sudjelovali istraživači sa sveučilišta u Francuskoj i Nizozemskoj, kao i sa sveučilišta Cambridge i Aston u Velikoj Britaniji.
Jedna od koautorica, dr. Beyza Ustun-Elayan sa Sveučilišta u Cambridgeu, izjavila je: “Ova otkrića otvaraju nove načine razmišljanja o ranim intervencijama u prehrani, sugerirajući da okusi iz majčine prehrane tijekom trudnoće mogu tiho oblikovati dječje reakcije na hranu godinama kasnije.”
Dr. Benoist Schaal iz CNRS-a (Nacionalnog centra za znanstvena istraživanja) u Francuskoj, rekao je: “Ova studija potvrđuje da ljudski fetusi mogu osjetiti okuse hrane koju trudnice jedu, što bi moglo utjecati na to što će im se sviđati godinama nakon rođenja. Potrebna su daljnja istraživanja o drugim mirisima i načinu na koji oni utječu na fetus i dijete.”
Reissland je napomenula da još uvijek moramo puno naučiti o tome što sve utječe na fetus, ukazujući na prisutnost umjetnih zaslađivača u tolikom broju proizvoda, uključujući zubnu pastu. Rad Do Human Fetuses Form Long-Lasting Chemosensory Memories? (Stvaraju li ljudski fetusi dugotrajna kemosenzorna sjećanja?) objavljen je u časopisu Developmental Psychobiology.
