Ako ste nekad čuli za knjigu ovoga naziva, u pravu ste. Kao i ova knjiga, i mnoštvo stručnjaka bavi se temom percipiranja sadržaja koji roditelji upućuju prema malenoj djeci, odnosno prihvaćanja i usvajanja zaprimljenog sadržaja s druge strane. Suprotno mišljenjima da djeca slušaju i čuju sve to govorimo, kad je riječ o stvarima koje ih ne zanimaju, mališani se, kažu stručnjaci, potpuno zatvaraju i odbijaju primiti sve što smatraju suvišnim za njih.
Ponekad, ipak, želite uputiti koju korisnu rečenicu i integrirati je kroz igru, ali što kad ni to ne prolazi? Kako doprijeti do njih? Jednostavno i bez previše kompliciranja, stoji u knjizi Kako razgovarati da bi vas mala djeca slušala autora Joanne Faber i Julie King. Ovo je 6 najznačajniih savjeta koje su podijelile na svojim stranicama.
Kako razgovarati da bi vas djeca slušala?
Pazite na dječje osjećaje
Roditelji ne slute da njihove ‘benigne’ rečenice poput “Ne misliš tako, samo si umoran/umorna”, “Ma ne osjećaš bijes, samo ti se čini”, zapravo znači negiranje dječjih stvarnih emocija, na koje maleni imaju pravo. Kao i odrasli, i djeca u stanju ljutnje ili bijesa, žele nekoga tko će ih saslušati i shvatiti, a ne kritizirati, žaliti ili osuđivati. Zato pokušajte razumjeti vašeg mališana i staviti se u ‘njihove cipele’. Njima će biti lakše, a vaš odnos će cvasti.
Slušajte ih s razumijevanjem
Jako je nezgodno povjeravati se i pričati nekome tko vas sluša dok gleda u telefon, televizor, nešto radi ili sluša dvije stvari odjednom. Ponekad je dovoljno samo da ih gledate u oči i zagrlite, bez ijedne izgovorene riječi. Nemojte savjetovati, osuđivati i držati monologe. Dovoljno je da djetetu kažete nešto kratko, samo kimnete i izgovorite “Razumijem” ili “Shvaćam” i djeca će biti zadovoljna. Više toga recite samo ako vas upitaju.
Nazovite njihove emocije pravim imenom
Nemojte ignorirati dječja stanja. Primijetite s kojom se emocijom nose i to definirajte vrlo kratkim “Vidim da si jako ljut/ljuta. Kako ti mogu pomoći?” “Ovo te sigurno razočaralo, svakoga bi” i slično. Potvrdite emocije koje su stvarne, nemojte ih ignorirati, vikati na dijete ili ga otjerati od sebe.
Poštujte njihove želje i kad vam se ne sviđaju
Ponekad jednostavno nećete moći odgovoriti na dječje zahtjeve. Umjesto da ih odbijete i bude striktni i rigidni, pojasnite s empatijom “Vjerujem da imaš veliku želju pojesti dva sladoleda, ali što kažeš na to da takav izazov ostavimo za proljeće.” ili “Razumijem da imaš želju dulje ostati budan/budna, no sutra mmoraš rano ustati i nećeš biti dobre volje”. Naravno da se moraju postaviti i granice i da nećete sve dopustiti ni djetetu, kao ni sebi. Ali recite to riječima, ne šakama.
Informirajte i opisujte
Svakome je drago kad ga se ne kritizira pa umjesto “Soba ti je u neredu!” izgovorite “Vidim nered u ovoj sobici, hoćemo ga srediti?”. Opisivanje problema umjesto kritike dovest će do toga da dobijete što želite, a ne izazove buru emocija. Dajte informaciju više umjesto osude više. Kako? Pretvorite “Ostavio si mokar ručnik u ormaru s odjećom” u “Ako staviš mokar ručnik na odjeću, sve majice će ti biti posve mokre”.
Kratko i jasno
Što kraće, to bolje. Umjesto Idemo za stol ručati, dovoljno je da kažete “ručak” i dijete će znati što to znači. Nemojte ih optereživati dugim govorima.
Sve ove tehnike mogu se i kombinirati, a sve se temelje na razumijevanju i što manje opretećivanja. Isto tako možete djeci objasniti i kako se vi osjećate, i kako ćete se osjećati ako zajedno napravite neku od aktivnosti. “Bila bih sretna kaad bi pojeo/pojela malo više vitamina” zvuči bolje od “Moraš jesti više vitamina”, zar ne? Pokušajte, vjerujemo da se isplatiti. Ako i ne, nemate što izgubiti, a sigurno ćete zajedno doći do nekih novih spoznaja o vašem odnosu.
POVEZANI ČLANCI: Kroz dječju igru djeca uče o sebi i svojoj okolini
