Recenziju knjige ovoga puta za čitatelje Beba.hr napisala je mama Vesna. Želite li i vi biti naš recenzent ili recenzentica, i ocjenjivati najnovije naslove o roditeljstvu, odgoju, igrama, životu, pišite nam na bebe@bebe.hr
Knjiga Beba za stolom u moje je ruke došla prije dva mjeseca. Iako sam je odmah prelistala, zatim pročitala, a onda i počela isprobavati sve njezine savjete i recepte, recenziju ove knjige nisam mogla napisati. Naprosto nisam znala kako. O.K. nisam profesionalni kritičar knjiga, ali sam novinar, i svejedno mi je napisati ijedan redak bilo dosta komplicirano. Kako dati mišljenje o štivu, kojeg su autorice Ana Jelekovac Jurkin i Edita Šimić dovele do savršenstva u njegovom 3. dopunjenom izdanju?!
Priča koja je više od recepta
Čemu tolika fascinacija jednim vodičem za dohranu beba? Knjiga Beba za stolom kompletna je lekcija o važnosti prehrane od najranije dobi, o utjecaju kvalitete namirnica i njihove prerade na ljudsko tijelo, o važnosti obiteljskih, grupnih i zajedničkih obroka, o probavnom sustavu i njegovom zdravlju pa tek na koncu knjiga recepata. Pisana je vrlo jednostavno, poglavlja su jasno odvojena, a funkcioniraju na principu dječje priče s nekoliko mogućih završetaka – na koje god poglavlje da okrenete, s njega možete startati dalje. Svaka stranica ima upute koje se tiču kvalitete i pripreme namirnica, upute kako se određena namirnica može poslužiti djeci različite starosne dobi, ali i odraslima.
Autorice, magistrica nutricionizma i certificirana savjetnica za dohranu, i autorica bloga Kuživancija, već na prvim stranicama ukazuju na probleme današnjice, na pretilost, brzi život i sve ono što nam takav stil života donosi. Osvrću se na pojmove ‘zdravo i nezdravo’ i ukazuju na bitnost kod odabira namirnica. Zašto birati lokalno? Zašto misliti na ono što unosimo u tijelo svoje bebe, ali i cjelokupne obitelji? Upravo to, briga o sebi kroz obitelj i bebinu dohranu, okosnica je ove knjige. Brinući o bebi, prema njihovim naputcima, zapravo ćete početi brinuti o sebi. Propitkivati sve što stavljate na tanjure, ali i vrijeme koje odvajate za obroke. Znam, kako misliti na hranu kod toliko obveza kojima smo zatrpani? Vjerujte mi, nakon što prelistate ovu knjigu, stvari će se same poslagati na mjesto.
Ljubav zaista ulazi na usta
Na samome početku autorice ruše stereotipe koje smo čuli od naših baka i njihovih baka. “Beba svaki dan mora pojesti jednu bananu!”, “Beba je gladna, plače. Daj joj još.”, “Mršava ti je, skuhaj joj još mesa”. Svi smo barem jednom čuli ovakve savjete, savjete koji su se kosili s ponašanjem i željama djeteta. E upravo o djeci i njihovim potrebama naučila sam iz ove knjige, iako sam drugi put mama, i imam nešto staža.
Hranjenje djeteta za roditelje predstavlja jednu vrstu sigurnosti, ali hranjenje je emocionalna veza koju možemo osnažiti ili oslabiti, ovisno o vlastitom odnosu prema hrani.
beba za stolom
S prvim djetetom bila sam jako protokolarna – dohrana je počela točno na dan, sa šest mjeseci. Krenule smo s jabukom pa mrkvom pa redom – svaka tri dana jedna namirnica. Iako sam vjerovala da će moja beba, ako ovako nastavimo, zamrziti jedenje, to su bila pravila. Beba za stolom tu je da vam sruši taj ‘prapovijesni pristup dohranjivanju’. Moja druga beba, aktualna beba, već je s pet mjeseci počela gledati u naše tanjure. U tom periodu knjiga Beba za stolom došla je u moje ruke. I puf, svijet je ponovno nastao!
Autorice su jako dobro opisale i činjenično potkrijepile kada i kako prepoznati da je dijete spremno za dohranu. Objasnile su kako se pripremiti za ovaj period našega života, kako umiriti glavu. Jer oduvijek je poznato da roditelji strahuju i šize, a ne bebe. Bebe su znatiželjne kad je u pitanju sve oko njih pa i hranjenje. Ova knjiga osnažit će vas da zgrabite nešto od te dječje znatiželje i upustite se u avanturu zvanu dohranjivanje bebe. Mene je, vrlo uspješno pa sam najprije izabrala princip s kojim ćemo startati – kašice (mama paničarka, da). Do detalja je opisano kako početi s kašicama, kako s komadićima, a kako kombinirati oba principa.
Iz mojeg je tijela vrlo brzo nestao strah pa sam, umjesto guranja prstiju u grlo djeteta na prvi ‘gag refleks’, smireno sjela ispred malene i pokazivala joj kako da otvori usta i nastavi usitnjavati hranu prije gutanja. Jasno je raščlanjen najveći roditeljski strah pa je poznato što je gušenje, a što refleks koji potiče daljnje ‘žvakanje’ te zašto ne lupkati dijete po leđima, i zašto ne gurati prste u usta djeteta. Nakon prvih poglavlja koja vam iz glave otjeraju sve crne misli, Ana i Edita dobro će vas pripremiti za sigurnost i sreću djeteta prije, tijekom i nakon hranjenja, a obroci će postati kreativni izazov i zabava. A tek tada počinje najmaštovitiji dio.
Recepti za prste polizati
Kao što je nemoguće prepričati kuharicu, tako ni ja neću nabrajati recepte iz knjige. Svima ću savjetovati da je uvrste na police svojeg doma, jer Beba za stolom knjiga je koja može poslužiti i kasnije u životu. No, ono što ću svakako spomenuti i što mi je bio najdraži dio tiče se sastava obroka koji zaista nisam očekivala. Bebe zapravo mogu (i smiju!) jesti začine!
Moja beba od prvog je trena probala jabuku s cimetom, u kašice su joj ‘uletavale’ začinske i ljekovite biljke (koje smije, sve je objašnjeno u vodiču), njezina prehrana od prvog je trena postala zanimljiva, zdrava, drugačija, a divna. Kašica od mrkve nikad nije bila samo kašica od mrkve. Iako, priznajem, neki put bi se brzinski prošvercala i napravila nešto po starom sistemu, a na te obroke dobila bih najčešće ‘palac dolje’, prskanje praćeno plaženjem jezika i izbacivanje hrane. Tako mi i treba!
Prehrana je savršeni svijet, dohranjivanje je zabavno. Beba za stolom upravo to poručuje – naučite djecu da je hrana blagodat, da je cijene i poštuju, i zauvijek ćete im usaditi principe zdrave prehrane. Zato su 42 eura, koliko košta ova knjiga u knjižarama, najbolja investicija u budućnost vašeg djeteta. I najljepši poklon kojeg možete pokloniti novopečenim roditeljima bebe.
Beba za stolom odnedavno je i profil na društvenim mrežama, potražite ih na Instagramu .
