U knjigama leži znanje, zato svakoga mjeseca preporučujemo jednu knjigu za malene, a jednu za roditelje. Knjige su riznica mudrosti, a one koje pišu stručnjaci, mogu vas lišiti problema u odgoju. Jedna takva je i Budite tu za svoju djecu, autora Gabora Mate. U njoj je uživala, a svoje iskustvo vama prenijela, naša novinarka Nina Turudić. Pročitajte njezinu recenziju.
Kaže se da se djeca ne smiju posjedovati, a ja, voleći slobodu koju su mi roditelji pružili, shvatila sam to na način da ih treba pustiti da se traže, da se izgube, da se nađu – da grade svoj svijet od početka života. Ali nije to samo moje shvaćanje. Možda ste čuli govor Philippe Perry, koja kaže da je zabluda misliti da imamo kontrolu nad svojom
djecom. Objašnjava da smo više kao pastiri koji mogu pokazivati smjer, a ne kapetani s kormilom u rukama. Znamo kako zamišljamo djecu čiji roditelji imaju kormilo u
rukama… u najmanju ruku čudnima.
Kako otpustiti djecu?
Želim da mi dijete bude samostalno, sposobno i da stekne prijateljstva, i nađe ljubav. Nisam znala ništa o majčinstvu i odgoju, a kamoli o bebama i trudnoći. To je za mene bila neka demode tema u kojoj se nisam nalazila, a kad sam se sama našla s trbuhom do zuba, opsesivno sam počela istraživati.
Većina stvari koje sam uvidjela bila je fokusirana na osamostaljivanje, tj. kako da dijete to prije odraste. Kako i kada prestati dojiti, kako ga ne nunati da zaspi, zašto ne smije zaspati uz obrok na meni, nego ga treba odvojiti i ostaviti samog da spava. I onda, naravno, seciranje mjesec po mjesec – što se u kojem trenutku smije i ne smije raditi. Čovjek se uplaši, ipak bebe imaju self-destruct button na sredini glave – tko zna kakve još opasnosti vrebaju.
Ne želim posjedovati i kontrolirati svoje dijete, ne želim biti ta mama, tzv. helikopter mama, mommy dearest, koja sve zna najbolje, koju snajka mrzi jer se u sve petlja.
Zazirem od toga. Naravno da sam mislila da su svi ti najnoviji savjeti super, jer naravno, znamo bolje nego sve generacije prije nas, zar ne? Bila sam uvjerena da ću moći proći neokrznuto. Zašto ne? Ionako ne spavam redovito, a drugi ljudi se vole žaliti jer nisu naviknuti raditi i jednostavno se nisu dovoljno dobro organizirali. Zvuči simpatično kad si ti preplavljena strkama i frkama dvogodišnjaka.
Iako su neki savjeti korisni i dobro ih je znati, mislim da smo pretočili generalnu društvenu hiperindividualnost čak i na tek rođene bebe. Upravo to me odvratilo od bazične, biološki intuitivne činjenice, na koju mi je ukazao Gabor Maté u svojoj knjizi “Budite tu za svoju djecu” – sigurna povezanost između djeteta i roditelja najbitnija je stvar koju mogu napraviti za svoje dijete. Ne želim zvučati kao da imam sindrom jedne knjige, jer sam vam već priznala da nisam imala puno iskustva na ovom terenu. Štoviše, trebalo mi je dobrih 50-ak stranica da uopće shvatim što mi pisac želi reći jer mi je to bilo toliko strano. Ali kad shvatiš, shvatiš. Jer je toliko prirodno i intuitivno, utkano u svakoga tko se odluči brinuti o nekome.
Čime me je Mate oduševio?
U knjizi navodi primjer bračnog para koji su imali svoje sretne dane, a onda se najednom jedan partner počne čudno ponašati. Ignorira, nezainteresiran je, cijeli dan
provodi na mobitelu ili bilo gdje drugdje, samo da nije doma (kao tipčni tinejdžer). Pita nas: da se to nama dogodi u braku, bismo li mislili da je problem u partnerovom naglo promijenjenom ponašanju i novoj osobnosti ili u našem odnosu? Toliko volimo govoriti da je djetinjstvo bitno, da svi problemi mogu naći svoj korijen tamo, a opet se toliko fokusiramo na discipliniranje ponašanja umjesto na gradnju odnosa.
Tako su i svi savjeti koji su danas najdostupniji bazirani na disciplini – kako reagirati na određeno ponašanje, umjesto na tome kako graditi odnos. Možda zvuči banalno jer svi mi gradimo odnos sa svojim djetetom kako najbolje možemo u ovom kaotičnom svijetu. Trudimo se biti prisutni, ne biti na mobitelu, ne razmišljati o poslu. I isto tako znamo koliko su takva očekivanja nekada nemoguća kao što je nemoguće biti na pet strana istovremeno. Ali ipak, najviše liječimo simptome – krajnje ponašanje koje se manifestira kao posljedica našeg odnosa.
Pa onda dajemo kazne, nagrade, podmićujemo, manipuliramo, molimo ili odustanemo i nadamo se najboljem. Volimo liječiti ponašanje, kao da je došlo iz ničega – iz hormona, iz ludosti, iz puberteta ili iz normalnog odrastanja jednog mališana, a ne sagledamo od kuda to proizlazi.
Ne znam kako smo uspjeli zaboraviti da je taj prvi spoj koji dijete ima u životu temelj svakog drugog odnosa koji će imati. Temelj iz kojeg će izvući najviše misli i iskustava. Odlučili smo se fokusirati na korigiranje simptoma tog odnosa, umjesto na osnaživanje istog.
Zato idući put, umjesto da se pitamo kako “popraviti” ponašanje djeteta, zapitajmo se kako možemo osnažiti naš odnos i kako mu možemo biti što vjernije sigurno utočište, njegova sigurna luka. Jer to je ono što će ostati i kad svi savjeti iz knjiga izblijede.
Zato toplo preporučujem ovu knjigu svakom roditelju, svakom partneru!
O knjizi
Knjigu Budite tu za svoju djecu: Zašto roditelji moraju biti važniji od vršnjaka (Hold On to Your Kids: Why Parents Need to Matter More Than Peers) napisali su Gabor Matéa i Gordon Neufeld. Knjiga se bavi temom roditeljstva i naglašava koliko je sigurna povezanost između roditelja i djece ključna za njihov zdrav razvoj.
Autori u knjizi objašnjavaju kako se današnje društvo promijenilo te kako su vršnjaci postali glavni utjecaj u životima djece, dok je povezanost s roditeljima oslabila. Djeca sve više traže potvrdu i podršku među svojim vršnjacima umjesto u roditeljima, što može dovesti do problema u njihovom emocionalnom i socijalnom razvoju.
Knjiga detaljno opisuje kako moderni način života, tehnologija i društvene mreže potiču ranu neovisnost djece, ali na način koji im može štetiti jer gube sigurnu bazu u obitelji. Autori ističu kako je roditeljska povezanost ključna za razvoj samopouzdanja, otpornosti i emocionalne stabilnosti kod djece.
Glavne teme knjige:
- Zašto je važno da djeca ostanu emocionalno povezana s roditeljima, umjesto da se oslanjaju na vršnjake.
- Kako se razvija sigurna povezanost i kako ju roditelji mogu ojačati.
- Kako prepoznati kada dijete više nije vezano za roditelje i kako vratiti tu povezanost.
- Utjecaj modernog društva i tehnologije na odnos roditelja i djece.
Knjiga nudi konkretne savjete i strategije kako roditelji mogu ponovno uspostaviti blisku vezu s djecom te ih naučiti kako da se oslanjaju na obitelj, a ne na vršnjački svijet koji može biti nestabilan i nesiguran. Poruka knjige je da roditelji trebaju biti emocionalno prisutni, razumjeti potrebe djece i pružiti im sigurno okruženje u kojem mogu rasti i razvijati se.
