Carski rez danas je rutinski medicinski zahvat kojim se beba porađa kirurškim putem, rezom kroz trbušnu stijenku i maternicu. Iako je riječ o suvremenoj operaciji s visokim postotkom uspješnosti, sam naziv nosi prizvuk nečega drevnog, pa čak i kraljevskog. Pitanje zašto se carski rez tako zove često izaziva znatiželju.
Najpoznatija, ali i najromantičnija teorija, povezuje naziv s rimskim vojskovođom i državnikom Julijem Cezarom. Prema legendi, on je rođen tim putem, a odatle i izraz “carski”. Međutim, povijesni zapisi upućuju na to da je ova priča vjerojatno netočna. U Cezarovo vrijeme takva operacija gotovo se nikada nije izvodila na živim majkama jer medicina toga doba nije poznavala načine kako spriječiti teške komplikacije i infekcije. Carski rez tada se koristio gotovo isključivo kad majka nije preživjela porod, kako bi se pokušalo spasiti dijete. Osim toga, povijesni podaci pokazuju da je Cezarova majka živjela još dugo nakon njegova rođenja, što pobija ideju da je on rođen tim putem.
Druga, vjerojatnija teorija kaže da naziv dolazi od latinskog izraza caesus, što znači “rezan” ili “odsječen”. U starom Rimu postojao je i zakon poznat kao Lex Caesarea, koji je propisivao da se u slučaju smrti trudnice dijete mora izvaditi iz majčine utrobe prije pokopa. Odatle potječe poveznica između “carskog” i “reza”.
Treća mogućnost je da se termin “carski” počeo koristiti kako bi se označila posebnost i važnost zahvata. U prošlim stoljećima, sve što je bilo vezano uz careve i kraljeve smatralo se izuzetnim, pa je i porođaj na ovakav način dobio naziv koji je zvučao dostojanstveno i posebno.
Dodatno, na latinskom puni naziv za ovu operaciju glasi sectio caesarea. Prvi dio znači “operativni rez”, a caesarea je pridjev koji dolazi od caesus – “rezan”. Iako zvuči kao da ima izravnu vezu s Cezarom, jezično se zapravo radi o opisu zahvata, a ne o imenu osobe. Sličnost u zvuku samo je pridonijela tome da se kroz stoljeća razvije popularna legenda o Juliju Cezaru.
Danas carski rez više nema mističnu, nego praktičnu ulogu. Zahvaljujući napretku kirurgije, anestezije i higijenskih standarda, postao je sigurna metoda poroda kad prirodni nije moguć ili bi predstavljao opasnost za majku i dijete. Ipak, naziv koji nosi podsjeća nas na dugu i zanimljivu povijest u kojoj se medicina stapala s legendama, zakonima i jezikom, ostavljajući priču koja i danas budi maštu.
