Ništa neobično nije da malo dijete laže i ne razumije u potpunosti razliku između stvarnosti i fantazije. Ukoliko primjerice vaš trogodišnjak okrivi igračke da su napravile nered a ne ono samo, morate znati da je važan način na koji mala djeca shvaćaju svijet upravo njihova mašta.
Prvi korak je razumjeti što mu ta priča znači i to znatiželjom i izbjegavanjem prosuđivanja. Korištenje negativnog, optužujućeg tona tijekom vaše rasprave moglo bi dovesti do toga da se zatvori i ne podijeli svoje misli i osjećaje.
Ako vaše dijete izmisli priču o bijegu iz vrtića zbog na primjer zločeste odgajateljice, mogli biste reći: “Vau! Pobjegao si iz vrtića jer si osjećao da je tvoja učiteljica bila zla. Što je učinila tako zlobno?” Kada odgovori, potvrdite sve osjećaje koje dijeli.
Zapravo, kada dijete laže i koristi svoju maštu za istraživanje različitih ponašanja, manja je vjerojatnost da će ih odglumiti u stvarnom životu. Dakle, što više pomažete svom djetetu da se izrazi kroz svoju maštu, to bolje.
Pitajte ga što misli da bi mogao učiniti kada se osjeća uzrujano. Razmislite zajedno o nekim idejama kako može izraziti svoje emocije, kao što je reći odgajatelju što ga muči. Ako se ispostavi da vaše dijete nastavlja pričati priče koje imaju sličnu temu, važno je to provjeriti.
U tom slučaju možete nazvati odgajatelja i pitati kako stvari stoje. Recite joj o osjećajima koje vaš dijete izražava i možda ćete dobiti neke važne informacije.
Na primjer, možda vaše dijete odgajateljičin način nametanja pravila ili način na koji ona govori ozbiljnim tonom tumači kao “zločest”.
POVEZANO: Kada se dijete može početi samo kupati?