Ažurirano: 6. studenoga 2026.
Gotovo da nema kućanstva u kojem se ne može pronaći barem jedan flaster. Čuvamo ih u kupaonskim ormarićima, torbicama i dječjim ruksacima, a posebno dobro znamo koliko mogu značiti kada se mališani ogrebu tijekom igre. No, jeste li se ikada zapitali kako je zapravo nastao flaster i kako je postao neizostavan dio svakodnevnog života?
Svatko tko ima djecu zna da su male nezgode gotovo neizbježne. Tek što dijete prohoda, počinje istraživati svaki kutak doma, a kasnije dolaze igrališta, bicikli, romobili i bezbroj novih pustolovina. Uz njih se tu i tamo pojavi pokoje oguljeno koljeno ili mala ogrebotina.
U takvim trenucima flaster je često prvo što tražimo. Osim što štiti manju ranu, djeci ponekad znači i puno više. Znamo kako jedan šareni flaster može brzo popraviti raspoloženje i učiniti da mala nezgoda izgleda malo manje strašno.
No, iako ga danas uzimamo zdravo za gotovo, flaster ima prilično zanimljivu povijest.

Kako je sve počelo?
Priča o modernim flasterima seže u kraj 19. stoljeća. Godine 1882. Paul Carl Beiersdorf patentirao je posebne obložene flastere koji su omogućili nanošenje lijekova na kožu. Bio je to jedan od važnih koraka u razvoju moderne njege rana.
Prava prekretnica dogodila se 1922. godine, kada je predstavljen Hansaplast flaster s integriranim jastučićem za ranu. Do tada je zaštita manjih ozljeda zahtijevala nešto više truda i kombiniranje različitih materijala, a nova ideja donijela je jednostavnije rješenje koje je ubrzo pronašlo mjesto u brojnim kućanstvima.
Od tada se flaster nastavio razvijati. Pojavili su se elastični modeli koji se bolje prilagođavaju pokretima, vodootporne varijante, flasteri za osjetljivu kožu i brojna druga rješenja prilagođena različitim potrebama.
Zašto je flaster i danas neizostavan dio kućne ljekarne?
Roditelji će se vjerojatno složiti da kućna ljekarna nikada nije potpuno opremljena bez nekoliko različitih vrsta flastera. Nikada ne znamo kada će zatrebati, a kada se mala nezgoda dogodi, dobro je imati sve potrebno pri ruci.

Kod manjih ogrebotina i posjekotina važno je najprije pravilno očistiti ranu, a zatim je zaštititi odgovarajućim proizvodom. Flaster pomaže zaštititi ozlijeđeno područje od prljavštine i vanjskih utjecaja, što je posebno korisno kada se dijete nakon nezgode brzo vraća igri.
Naravno, važno je znati procijeniti i kada kućna njega nije dovoljna. Dublje rane, jače krvarenje ili znakovi moguće infekcije razlog su za savjetovanje s liječnikom.
A kada je riječ o svakodnevnim, manjim ozljedama, danas na raspolaganju imamo puno više mogućnosti nego nekada.
Od klasičnog flastera do novih načina zaštite
Sigurno ste primijetili da se klasični flaster ponekad ne snalazi najbolje na svim dijelovima tijela. Posebno je nezgodno kada se rana nalazi na prstu, zglobu ili nekom drugom mjestu koje je stalno u pokretu. Flaster se tada može odlijepiti ili jednostavno ne prekriti ozlijeđeno područje onako kako bismo željeli.
Upravo su takve svakodnevne situacije potaknule razvoj novih oblika zaštite rana. Danas postoje i tekući flasteri koji se nanose izravno na kožu i stvaraju tanak zaštitni sloj. Praktični su kada je riječ o manjim ranama na mjestima na kojima je klasični flaster teže postaviti.
Hansaplast donosi novu generaciju zaštite
Među novijim rješenjima Hansaplast predstavlja Hansaplast Second Skin Protection tekući flaster koncentrat i Hansaplast Second Skin Protection flaster u spreju. Oba noviteta stvaraju tanak, nevidljiv i fleksibilan zaštitni film koji pomaže zaštititi manje, površinske i suhe rane od vode i prljavštine. Tekući flaster koncentrat omogućuje precizno nanošenje na manja područja, dok je flaster u spreju praktičan za veća ili teško dostupna mjesta. Zaštitni film prilagođava se pokretima kože, a proizvodi su namijenjeni zaštiti manjih svakodnevnih ozljeda poput ogrebotina i sitnih posjekotina. Prije uporabe potrebno je očistiti i osušiti ranu te slijediti upute navedene na pakiranju.

Od prvih flastera s jastučićem do današnjih praktičnih rješenja, njihova je osnovna uloga ostala ista. Pomoći nam zaštititi manje rane kako bismo se što prije mogli vratiti onome što smo radili. A roditelji znaju da se u dječjem svijetu nakon jedne male nezgode već čeka neka nova pustolovina.


