Bebe

Hipo i hiper tonus kod djece – o čemu zapravo pričamo?

hipotonus i hipertonus kod djece - simptomi, uzroci i terapija

Foto: Freepik

Kad roditelji prvi put čuju izraze poput hipotonus ili hipertonus, često se zabrinu jer zvuči ozbiljno i nerazumljivo. No iza tih pojmova stoji jednostavna priča o tome kako mišići vaše bebe rade i koliko su opušteni ili napeti.

Mišićni tonus znači osnovnu napetost mišića koju svatko od nas ima, čak i kad miruje. Kod odraslih se o tome rijetko govori, ali kod beba je to važan pokazatelj razvoja. U prvim mjesecima života pedijatar ili fizioterapeut često provjerava tonus djeteta jer on otkriva kako beba kontrolira svoje tijelo i priprema se za sljedeće razvojne korake – okretanje, sjedenje, puzanje ili hod.

Što je hipotonus?

Kad kažemo da dijete ima hipotonus, to znači da su mu mišići mekši i opušteniji nego što se očekuje za njegovu dob. Takve bebe djeluju “mlitavije”, potrebno im je više podrške pri držanju glave ili tijela, a ponekad se sporije pokreću. To ne mora nužno značiti problem, ali često zahtijeva vježbice i poticanje da se mišići jačaju kroz igru i kretanje. Fizioterapija je najčešća i krucijalna terapija za ispravljanje hipotonusa. Terapeuti koriste razne tehnike, uključujući Bobath i Vojta metode, kako bi bebama pomogli poboljšati snagu, koordinaciju i ravnotežu.

Što je hipertonus?

Suprotno tome, hipertonus označava povišenu napetost mišića. Bebe s hipertonusom mogu izgledati “ukočenije”, drže ručice i nožice čvrsto stisnute, teže se opuštaju i ponekad burnije reagiraju na dodir ili pokušaj pomicanja. Ni to ne mora uvijek značiti ozbiljnu dijagnozu – često se radi o prolaznoj fazi ili reakciji na nezrelost živčanog sustava, ali stručnjak može preporučiti vježbe istezanja i opuštanja.

Roditelji ponekad čuju ove izraze i odmah pomisle na teške neurološke probleme, no važno je znati da tonus može biti blago snižen ili povišen i bez trajnih posljedica. Ključ je u praćenju djetetova razvoja, redovitim kontrolama i provođenju preporučenih vježbi. Najčešće se te vježbe provode kroz igru, uz pomoć fizioterapeuta ili uz savjete patronažne sestre, i djetetu pomažu da ravnomjerno razvija snagu i pokrete.

Dakle, kad čujete riječi hipotonus ili hipertonus, radi se o načinu na koji su mišići bebe napeti. To je samo jedan od pokazatelja razvoja, a ne dijagnoza sama po sebi. Uz malo strpljenja, puno igre na podu i stručnu podršku kad je potrebna, većina djece razvije sasvim normalnu snagu i koordinaciju.