Kad govorimo o mamama sa zvjezdanim statusom najprije ćemo pomisliti na domaće i inozemne poznate mame koje viđamo na naslovnicama časopisa. Mame koje pune novinske stupce također su mame, da, no svijet je pun heroina zvjezdanog sjaja iz našeg okruženja, koje svakodnevnim trudom čine svoju djecu sretnijima, svoju obitelj zdravom i cjelovitom, svoj dom ugodnim mjestom za boravak svih njegovih članova, a sebe ponosnom i ispunjenom (ili se to trude biti). Bilo da je mama zaposlena, ili je doma s djecom. Bilo da je u nečemu vještija ili manje vješta, svaka mama probudi se ujutro kako bi do kraja dana obavljala više desetina različitih zadataka za svoju obitelj, i upravo zbog toga nama je svaka mama, mama genijalka. Zato ćemo im posvetiti rubriku Mame zvijezde i svakoga mjeseca predstaviti jednu mamu koju vi nominirate! Danas predstavljamo Ivanu Malenicu, mamu koja će krajem ove godine roditi svoje sedmo dijete. Ivanu je za titulu Mama zvijezda nominirala njezina prijateljica, a ako i vi želite da svijet upozna nekoga kome se divite, pišite nam na urednistvo@bebe.hr
Ivana Malenica ima 39 godina. Diplomirala je na Tektilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, izrazito je vješta i kreativna majka šestero mališana, sa sedmim na putu. Najstarija Sara ima 12 godina, najmlađa Klara godinu i četiri mjeseca. Krajem godine u obitelj Malenica stiže još jedan dječak pa će omjer snaga biti 4:3 za curice. OK suprug ante zadužen je za održavanje balansa ‘u svemiru i domu’, Ivanina je velika podrška i pomoć. No mama Ivana ipak zaslužuje poseban trofej, svakodnevno uspijeva opremiti, nahraniti, odjenuti, pomaziti, utješiti i poljubiti svih šestero – svako s posebnom pažnjom… Razgovarali smo s Ivanom, pročitajte i uživajte.
Ivana, prvu kćer rodili ste u dvadesetim, jeste li već tad znali da ćete imati ovako veliku obitelj?
Kad se sjetim sebe sa 26 godina, sjetim se djevojke koja definitivno nije imala ovoliko djece u planu. Moja prva kćer, Sara, došla je upravo tada, i bila je izrazito zahtjevno i plačljivo dijete. Sve što su mi govorili na tečaju za trudnice s njom je palo u vodu. Nisam mogla ni zamisliti da to iskustvo ponovim još jednom, kamoli još pet puta nakon nje. No ponovila sam, neplanski, spontano i nisam požalila. Sara je danas jedna divna djevojčica od 12 godina, puna empatije, i vrlo, vrlo kreativna.
Nakon Sare došao je Rafael koji je imao ozbiljne zdravstvene probleme i vidim da su me te situacije samo ojačale. Za Juliju volim reći da je došla kao blagoslov, jer su se Rafaelovi nalazi popravili njenim dolaskom. Nakon Julije dolazi nam naša Sofija, energična djevojčica puna emocija. Ona mi je baš izazov za roditeljstvo jer za nju moram imati puno strpljenja, ali ju puno volim jer mi vješto pokazuje kakva sam. Nakon Sofije nam dolazi moj princ David. Zadnja nam je Klara naša najslađa mrvica. Svi ju toliko obožavamo, djeca se i dalje znaju porječkati oko toga tko ju je prvi uzeo. A tko je sljedeći vidjet ćemo krajem godine.
Kako ste se razvijali kao majka, s jednim, dvoje, troje pa sve do šestog djeteta?
Majčinstvo je utjecalo na mene kao osobu. S prvim djetetom sam shvatila koliko sam sebična i želim vrijeme za sebe, do toga da sam vidjela da nisam strpljiva kako sam mislila. Malo po malo sa svakim djetetom povećavala mi se sposobnost da obavim više stvari u kraćem periodu. Kad sam imala samo Saru neke stvari su mi se činile nemoguće za obaviti, dok sad sa šestero djece to stižem bez problema. Rekla bih da su mi djeca bila lijek za sebičnost.
Kako izgleda vaš dan od jutra do mraka?
Moj dan od jutra do mraka izgleda otprilike ovako. Dan počinje u sedam ujutro, kavom i kakaom s mojim suprugom, uz razgovor i dogovor. kad smo u dnevnom ritmu puno obveza, školarci odu u školu ,a vrtičance odvede muž ili ja prošetam s bebom do vrtića. Nakon vrtića odem u trgovinu po namirnice, a kad se vratimo kući bebi skuham obrok. Dok ona papa ja dovršavam jutarnju kavicu. Kad beba ode na prvo spavanje slažem veš ili čistim po kući. Njezino prvo spavanje ne traje dugo cca. sat vremena, a nekad i manje pa se obveze prekidaju igrom i druženjem.
Oko jedanaest krećem s kuhanjem ručka. Bebu nahranim i pustim je da se igra na podu dok ja sređujem kuhinju. Oko jedan mi dolaze školarci kući. Oni tad jedu i idu pisati zadaće. Od prvog razreda su samostalni, pomažem samo ako negdje zapnu. Dok oni pišu zadaće ili se igraju sami ili s prijateljima, Klara je spremna za drugo spavanje. Meni je to vrijeme za kratki predah, a nakon njenog sna odem u vrtić pokupiti Sofiju i Davida. To je recimo oko 15.30 sati pa ili ostanemo malo u parku ili idemo kući gdje se znamo okupiti oko se stola i svatko mi prepriča kakav im je bio dan .
Znamo sjediti za stolom kartati uno ili sjedimo u sobi i čitamo neku priču. A i volimo raspaliti glazbu i plesati i pjevati. Sara (12godina) i Julija (9godina) idu u glazbenu školu tako da tri do četiri puta tjedno imaju obavezu u glazbenoj školi. Sara svira klavir ,a Julija flautu. Muž dođe kući oko 18 sati, ali uglavnom ili vodi ili dovodi djecu iz glazbene. Kada Sara i Julija imaju sat u isto vrijeme onda Sara vodi sestru u glazbenu školu. A muž ih onda pokupi na povratku doma. Ja sam uglavnom kod kuće i spremam večeru, ili se družim s malcima i malom bebom. Stariji sin trenira nogomet, ali nam je stadion u blizini pa sam odlazi na treninge. Muž je tu samo za asistenciju ako ih treba pokupiti, no većinom su samostalni.
Moram priznati da od količine obaveza meni dan proleti vrlo brzo. Djecu smo naučili od malena da je odlazak u krevet oko 20 sati (dok se pomolimo i popričamo zna se to protegnuti i do 21 sati). Ali opet muž i ja imamo malo vremena za sebe. Ako neke stvari ne napravim u danu onda to odradim kad djeca odu u krevet. A ponekad ako sam jako iscrpljena ostavim ih za drugi dan. Neće veš ni suđe nigdje pobjeći!
Jeste li uvijek bili tako uhodani, je li bilo problema po putu?
Bilo je izazovno kad sam rodila Rafaela. Kad je imao dva mjeseca završili smo u bolnici zbog učestalih stolica i nenapredovanja na težini. Tada smo dobili dijagnozu cistične fibroze, zbog svih nalaza koji su upućivali na tu bolest. Još uz to je dobio i slušne aparatiće jer nije prolazio na testovima sluha. Bilo je to grozno razdoblje s puno crnih prognoza za naše dijete. Međutim nalazi su se oko njegove druge godine popravili. tad smo predahnuli.
Neću lagati, bilo je izazovno jer su dolazili jedan za drugim, i da, bilo je teških razdoblja ali također vidim da je Gospodin sa svakim djetetom poslao i blagoslov. Navečer kad ih ušuškam kažem im kako sam sretna što ih imam i da su oni dobra djeca. Jer stvarno moj život bi bio bezveze bez ijednog od njih. Svi su planirani jer smo muž i ja otvoreni životu. Ima, moram priznati i komentara sa strane: “Jel sad dosta? Jel to to?”, ali smatram da je to naš izbor. Baka servis nažalost nemamo u Zagrebu, ali imamo dvije curke na kvartu koje ponekad pričuvaju djecu ako mi negdje idemo
Naravno da bude izazovnih trenutaka i dana. Kao što mi veliki ustajemo na krivu nogu tako i djeca imaju svoje dane. Da je svako dijete drugačije i da pristup kod jednog ne pali kod drugog. Ali kao što smo imali u starom stanu na zidu ispisano, glasni smo, radimo greške, ali si i opraštamo, a puno se volimo. Obitelj je mjesto gdje se uče i ja želim da oni znaju da je naš dom mjesto gdje se oni mogu osjećati sigurni i da ako im se plače da plaču i da mogu sve reći. Da znaju da smo tu za njih i da ih volimo i kad griješe.
Koliko vam vremena treba za pospremanje, kuhanje, učenje s djecom?
Što se tiče kućanskih obaveza većinu stvari obavljam ja, muž uskače kad može, a klinci dobiju svaki dan jedan zadatak za obaviti. Imamo trenutak u danu kad svi skupa zajedno vraćamo stvari na mjesto. Doduše stalno ima nekog posla, ali sam s dolaskom djece smanjila svoje kriterije i više se ne frustriram kada nešto ne stignem. Važnije mi je da sa svakim od djece uspijem popričati kakav im je bio dan i da sa svakim imam malo vremena. Pošto sam završila Tekstilno-tehnološki fakultet i kreativna sam, vidim da sad trenutno tu kreativnost izražavam sa djecom. Šivam im kostime za maskenbale, izrađujemo lutkice, šivam oslikane jastučiće, izrađujemo Božićne čestitke, pravimo stvari od glinamola… Zabavno nam je kad smo skupa pa to tako doživljavam i uživam u svakom trenutku.
Ivana, koja je vaša tajna? Kako uspijevate?
Moram priznati da mi je najizazovnije održavati kuću čistom. Jer ja na jednoj strani čistim, a malci na drugoj rade nered i tako u krug. I teško mi bude kad se međusobno posvađaju. Ali sve je to dio odrastanja. Najljepši trenutci su mi kad ih vidim kako se igraju i kad si međusobno pomažu. Muž i ja im govorimo kako će do kraja života, jedni drugima, biti najbolji prijatelji koje mogu imati.
Što vas najviše ispunjava u majčinstvu? Koji je najteži dio majčinstva?
Vrlo sam kritična prema sebi i često mislim kako sve krivo radim. Ali imam puno strpljenja s njima. Znam da sam ja ta koja im treba biti primjer i nekako se time vodim. Tako da kad ja pogriješim ili vičem jer sam nervozna, uvijek tražim oprost od njih. Jer djeca uče iz primjera, ako ja radim jedno, a od njih zahtjevam drugo to nema smisla. Oni su kao spužve – što vide to i rade. Uloga majke najljepša mi je uloga u životu, jednako tako i teška. Vidim da mi je majčinstvo potaknulo raditi na sebi. Svi nosimo nterete iz prošlosti, a preko djece to sve izlazi na površinu. Zahvalna sam Bogu na ovom daru, što mi ih je povjerio.
Imate li vremena za sebe?
Što se tiče vremena za sebe, tu i tamo odem u kazalište ili na večeru s prijateljicama. Suprug i ja smo u crkvenoj zajednici, tako da i to računam kao izlazak. Imam i krug prijateljica s kvarta, s kojima se družim dok nam se djeca igraju.
Vaš savjet za buduće roditelje.
Moja savjet za buduće mame i tate je da ne stvaraju idol djeteta. Da rade na međusobnom odnosu jer za djetetov razvoj nema ljepšeg nego kad zna da se mama i tata vole.