Ažurirano: 9. siječnja 2026.
Foto: Freepik
Novogodišnje odluke spadaju u one društveno prihvaćene bezvezarije koje se svake godine iznova pojavljuju, uporno i neumoljivo, poput konfeta koje još u siječnju nalazim po stanu. Ideja je naizgled plemenita: nova godina, nova ja. U stvarnosti, meni taj koncept često djeluje kao sofisticirani mehanizam za proizvodnju krivnje, pritiska i – stresa.
U prosincu se atmosfera kolektivno zagrije. Mediji, društvene mreže i reklame puni su poruka o „najboljoj verziji sebe“, tijelima koja tek trebamo izgraditi, navikama koje moramo promijeniti i ciljevima koje ovaj put sigurno moramo ostvariti. Kao da prethodnih dvanaest mjeseci mog života nije bilo stvarno, kao da sav trud, preživljavanje i svakodnevna improvizacija ne vrijede ništa ako nisu zapakirani u jasnu, ambicioznu novogodišnju odluku.
Fit definicije – istina ili laž?
Za mene, kao majku malog djeteta i još jednog u pubertetu, pritome i zaposlenu majku u četrdesetim godinama, taj pritisak ima poseban okus apsurda. Dok netko ozbiljno predlaže ustajanje u pet ujutro radi joge i meditacije, ja razmišljam hoće li dijete noćas spavati prije 23 sata i hoće li spavati u komadu. Razumijem ja logiku iza toga, razumijem postulate o zdravlju, ayurvedu i benefite zdravog i organiziranog života, ali vrijede li sva pravila za sve ljude na svijetu? Vrijede da vam ne kažem kako!
Dok se na društvenim mrežama i po portalima preporučuje „meal prep“ i savršeno balansirana prehrana, moja realnost je hladna kava i ručak koji balansiram među sastancima, ako imam sreće da taj dan radim od doma. Nerijetko nešto pojedem s jednim dijelom stražnjice na stolcu, drugim koji visi u zraku, s djetetom na krilu i između dvije krize i jedne pelene (ili popiškenih gaćica jer smo u poodmakloj fazi odvikavanja od pelene). Ideja da se baš sada, u ovoj fazi života, mora još nešto poboljšati, često mi zvuči kao loša šala i provokacija. Kao da nismo dovoljno dobre ako nismo savršene i ukalupljene u fit definicije s Instagrama.
Novogodišnje odluke – recept su za maltretiranje
Problem s novogodišnjim odlukama, barem kako ih ja doživljavam, nije u želji za promjenom, nego u kontekstu u kojem se ta želja nameće. One rijetko uzimaju u obzir stvarne okolnosti, mentalni umor i emocionalni teret koji već nosim. Umjesto da budu alat za osobni rast, odluke se pretvaraju u tihi podsjetnik da nisam dovoljno dobra, da se nisam dovoljno potrudila i da uvijek kasnim za nekom idealnom verzijom sebe.
Možda je problem i u tome što od sebe očekujemo promjene baš u trenutku kada nam priroda radi suprotno. Zima je razdoblje mirovanja, usporavanja i skupljanja energije. Dani su kraći, tijelo traži više sna, a živčani sustav prirodno teži smirenju, ne transformaciji. Ipak, mi si upravo tada namećemo nove početke, stroge planove i velike odluke. Meni to sve više djeluje nelogično. Kao da ignoriramo vlastiti ritam i činjenicu da su ljudi, baš kao i priroda, ciklična bića. Zima je vrijeme za preživljavanje, refleksiju i tiho planiranje, a ne za forsiranje promjena. Pravi trenutak za pokret, za stvarne i održive promjene, dolazi tek s proljećem – kad se dani produže, energija se prirodno vrati i kad je realno, a ne simbolično, moguće krenuti ispočetka.
Jesam li dovoljno dobra? Naravno da jesam!
Stres koji iz toga proizlazi podmukao je. Nije dramatičan, ali je stalan. Osjećaj da se nešto mora, da se ne smije stati, da čak ni nova godina ne smije početi bez plana za samopoboljšanje. A kad si majka malog djeteta i već svakodnevno balansiraš između tuđih potreba i vlastitog minimuma energije, to je dodatni uteg koji nitko nije tražio.
Možda bi, iz moje perspektive, radikalnija i zdravija odluka bila – ne donositi odluke. Dopustiti si kontinuitet umjesto „novog početka“. Priznati da je preživljavanje ponekad sasvim dovoljan uspjeh. Za mene, u ovoj fazi života, najveći luksuz nije nova navika, nego malo manje pritiska i malo više razumijevanja – prema samoj sebi.
Stoga ove godine odlučno kažem “Od****** novogodišnje odluke! Ne pristajem na tu torturu!” A i vama savjetujem da učinite isto – na koncu uvijek ostajemo same sebi i naše zdravlje, mir, spokoj nitko ne može nadoknaditi, a kamoli poza ratnika u ranu zoru ili maccha latte oko pet popodne.
Sretna Nova godina drage moje, budite nježne prema sebi!
