Tri beživotna tijela i jedno malo zdravo dijete puno energije. Zvuči kao onaj film Tri muškarca i beba. Vjerojatno je otprilike i jednako i zabavno. Skrpala nas je crijevna viroza. Izvlačili smo šibice da vidimo tko će otići po nešto u dućan da nas održi živima, a karta je pala na onoga koji i potpuno zdrav obično kupi nešto krivo. Slušaj me sad, rekla sam, nemoj uzeti one sjajne glatke štapiće, nego one više kao matirane. Blijedo me gledao. Blijedi smo bili svi, ruku na srce, jer je život isisala iz nas ova viroza.
Ali blijedo me gleda kad god ga pošaljem u dućan. Sad si vjerojatno misli da sam totalno skrenula s uma kad pod crijevnom virozom biram koje točno štapiće želim, ali sad je pravo vrijeme za izbirljivost jer mi se na nešto želudac ipak manje podiže. Doslovno. Sreća me je poslužila do kraja jer je i malog zdravog, energičnog kliconošu morao izvesti van da udahne svježi zrak, a u dućanu nije bilo signala pa nije mogao postavljati puno potpitanja oko tih mojih određenih štapića. Jedina pozitivna stvar u ovom solo bivanju doma s drugim djetetom koje me ništa ne traži u tom trenutku je to da je svaki put kad mu je došlo slabo naciljao zdjelu, a ne tepih. Tako da sam ležala bez da moram išta ribati. To je pravi jackpot!
Vrijeme za čišćenje… svega
Ok, dala sam vam previše detalja, ali tko nije bio u ovom scenariju, ne zna što znači našaliti se nad vlastitom sudbinom koja ga je snašla jedne potencijalno lijepe nedjelje. Znaš ono kad si na rubu života, no svejedno te klinci uspiju još dodatno dokrajčiti. I još u pozadini čuješ kako istovremeno bruje i mašina i sušilica i čekaju na rundu tko zna koju, mašina za suđe javlja da je gotova i već mi pada roleta što iz nje treba sve rasporediti na svoje mjesto.
Trpezarijski stol i stolice su privremeni stalak čistog rublja koje je moj muž, hvala mu zaista na tome, izvadio iz mašine, ali ne zna sve rasporediti na mjesto pa je odlučio da neće rasporediti ni ono što zna. Malena se penje na novu povišenu dječji stolicu koja trenutno stoji uz kuhinjske elemente, a morala sam ju kupiti jer se ona i brat stalno svađaju oko te jedne koju imaju. Super joj je poslužila da se napokon može lako popeti na kuhinjske elemente i uzeti što god tamo stoji, a inače baš tamo maknemo od nje. Trenutno je to jedan od 15 lijekova raširenih po kuhinjskim elementima. Tu je našla i bratove uno karte i samo sam ju čula kako viče plus četili osmica osaaam osmica mijenjam smjel, žuuuta, i bila je slatka dok nije nastavila – Uma uzela toplomjel “clvenoo svjekli, mama ja imam tempelatulu, idem popit blatov lijekic”.
Muž ju teatralno spušta dok ona nogama maše u zraku, ljutit na mene što nisam stolicu smjestila na mjesto. Na koje mjesto da ju stavim, pobogu? Stolić u dnevnim boravku nam je prepun zdjela, blagavaonski prepun odjeće, kuhinja je zatrpana lijekovima i ostacima ručka koji sam kuhala zbog nje sa zadnjim atomima snage, što znači da nisam uspjela raspremiti, pod je zatrpan igračkama pod kojima lomimo noge jer nemamo snage sve stvari vratiti na svoje mjesto. Kako da u tom kaosu odlučim na koje mjesto išta ide? Možda najbolje da vratim stolicu, samo nas nervira!
Sjećam se onog nekog bombastičnog naslova kada je Marie Kondo, kraljica organiziranog doma, odustala od pospremanja i rekla da je i njen dom neuredan. Sigurna sam da je i ona poštena ostavljala balavu djecu doma za razliku od ovih koji ih takve odvode u vrtić jer misle da je njihov posao važniji od poslova nas ludih koji čekamo da se djeca zaista oporave. Žena je vjerojatno tad izgubila bitku zvanu budi plešuća hobotnica svih zadataka koje moraš odraditi doma pa je pustila da lome noge pod igračkama.
Vrijeme je za generalku
Godina je krenula nadobudno sa sto i jednim organizacijskim planom. Valjda je to logičan slijed događaja kad makneš bor. Prosinac je eksplodirao po svim dijelovima stana i već ti je postalo naporno brisati prašinu sa svakog ukrasa koji si stavila na sve ravne površine, bor ti izlazi na uši, te neke nove igračke koje su klinci dobili nemaju mjesto jer nisi rasčistila ranije. Božićne šalice zauzimaju mjesto u ormariću pa kad ga otvoriš loviš da ono nagurano ne ispadne, božićne slikovnice također ne stanu više u policu, kao ni onih par blagdanskih outfita za djecu koji odjednom guše ormare. Još ako ste bili na skijanju i iskrcate se u stan s gomilom debele skafanderaste odjeće koju treba oprati i skladištiti za iduću sezonu, odnosno eliminirati ono u što djeca neće iduće godine stati, odjednom vrlo lako izgleda kao da ne držite više konce u rukama.
Refresh. Žudim za jednim refreshom na svakoj skrivenoj površini stana. I iako se većinu svog vremena osjećam kao Marie Kondo koja drži konce u svojim rukama i držim organizaciju na zavidnom nivou, dnevni nered je ipak ono što imamo svi. Ne živite u zabludi da ga je lišena Marie, a kamoli jedna Iva. Ima ga svaka kuća u kojoj se živi i u kojoj se stvari koriste. To je onaj nered koji se na kraju dana pospremi, jer svaka stvar ima svoje mjesto i svaka stvar na kraju dana magičnom nevidiljivom majčinom rukom i dođe na njega. I to je ono što prakticiram većinu svog odraslog života. Ali znate što? Znate! Satralo me ovo doba vječnih bolesti i utrke koju trčim kroz tjedan i jednostavno tu više nije samo dnevni nered. Malo sam se zadnjih mjeseci zatrpala. Malo, ali dovoljno da me smeta. Zašto? Zato što nisam vraćala stvari na mjesto baš uvijek i jer neke nikad mjesto nisu ni dobile. Imate li i vi taj problem? O da, znam da imate!
Zamislite da se sutra morate preseliti. Koliko bi vam vremena otišlo na to da sve iznesete iz stana i ubacite se u novi? Po tome ćete znati koliko ste duboko zaglibili.
Borba protiv nereda
Ajmo sad krenuti u borbu protiv njega! Jer i dalje smo u beskonačnom siječnju, nema veze što nije prvi prvi! Dani su i dalje oni dosadni i sumorni. Ako ste osvojili jackpot kao i ja da živite u zagrebačkom smogu, radije malo pluća napunite prašinom iz vaših ormara, manje je štetna nego da odete van, a osjećat ćete se bolje. Nemojte čekati proljeće za proljetno čišćenje, jer proljeće zove na lokacije s ljepšim zrakom na kojima sunce ljepše grije tijelo i puni dušu.
Idemo zajedno u jedno kolektivno čišćenje! Ok, moram priznati da ne osjećam iskreni nalet dok vam ovo pišem jer sjedim u frizerskom s folijama na glavi pa vjerojatno neću ni novu frizuru kvariti kad dođem doma, ali evo, sutra ću krenuti i ja. Do trenutka dok vi ovo pročitate, vjerojatno imam tri prazne police u ormaru, oprane teglice u kuhinji pa se sjaji brašno unutra bez packica po njima pa prepoznajem je li glatko ili oštro. No dosta zafrkavanja, idemo krenuti!
Odjeću na sunce!
Izbacite iz ormara svu odjeću van na krevet. I ne, nisam skrenula s uma kad vam to kažem. I ne zavaravajte se da vam je sva odjeća samo u tom ormaru. Sigurno imate i u hodniku neke jakne. I još možda u muževom ormaru kradete koju policu. Izbacite sve van. Provjereno garantiram da ćete eliminirati više toga. Kad vam stvar prođe kroz ruke, razmišljat ćete jel vam se da ovo uopće složiti nazad ili vam je jednostavnije eliminirati. Ja sam ovaj drugi tip. Automatski ćete stvari i grupirati pa posložiti možda smislenije od onoga kako je bilo. Organizatori su vam dušu dali za to. Evo ja u jednom organizatoru imam pidžame. U drugom hlače. U trećem odjeću za vježbanje. U četvrtom džempere. Kužite poantu.
Ne treba vam uvijek sve biti nadohvat ruke pa je idealno da su neki organizatori u stražnjem dijelu ormara, npr.oni sa sezonskom robom pa ćete samo zarotirati na smjeni sezone, nećete morat nužno raditi sve ovo ispočetka. Kad se jednom dobro organizirate, kasnije si štedite vrijeme. I to je ključ cijele priče. Okomito slaganje odjeće je također game changer. Preglednije je. Zamislite sad jednu vašu duboku policu i klasičan način slaganja. Slažete komad odjeće jedan na drugi. Složite jednu hrpu u visinu i gurnete u stražnji dio ormara. Složite drugu hrpu i stavite u prednji dio. Naizgled predivno izgleda, uredno i po špagici složeno. Prvih par dana vadite sve po redu jer ste si vjerojatno tako nekako i posložili po afinitetima. Onda dođe jedan od onih dana kad ne znate što obući pa krenete preslagivati s prednje hrpice pa izvadite nju van jer biste ipak možda nešto iz one straga. Vratite na mjesto već manje uredno. Treba vam par takvih dan da tu nastane potencijalni kaos.
A zamislite ovo! Imate jedan organizator dubok kao ormar. Unutra sve slažete okomito, dakle ne jedno na drugo, nego jedno kraj drugog. Ne znate što obući pa izvučete cijeli organizator van, a sve vam je pregledno tako presavijeno i lakše odaberete. Čak i ako se predomislite pa vratite, opet vraćate složeno onako kako organizator dozvoljava. Kužite poantu? Štedite si vrijeme, duže ostaje uredno.
Nemojte samo upasti u zamku organizatora. Dobro izmjerite koje vam dimenzije trebaju i krenite u potragu baš za takvim. Jer loš organizator je gori od nikakvog.
Na taj način ćete uvesti održivi red i jednostavno imati sve preglednije i za potencijalnu eliminaciju. Sad kad ste sve izvadili van iz ormara i posložili ovako kako sam vam sugerirala, garantiram vam da ćete i eliminirati više toga odjednom i imati bolji red na dnevnoj bazi i u konačnici ćete poprilično produžiti vrijeme do iduće velike čistke.
Btw, apsolutno sve isto primijenite i na mužev i dječji ormar!
Riješili smo odjeću. Napravite isto s posteljinom, ručnicima i sl. Sigurno ih imate previše i moguće da je sve lošije složeno.
Oslobodila sam vam najmanje jednu policu sa svim ovim tekstilima.
Ne morate dalje čitati tekst, bacite se odmah na posao. Dajte nekome višak, prodajte ili odnesite na reciklažno, samo se brzo toga riješite dok ne pokleknete. Vratite se sutradan zahvaliti mi na par izbačenih vreća nečega što vam ne treba, a onda ću vas podsjetiti da nastavite čitati tekst dalje i dati vam vjetar u leđa za iduće akcije.
Stanimo igračkama na kraj
Dječje igračke – pokušat ću biti što kraća i znam da ćete tek sad misliti da sam skrenula s uma, jer “ajme meni, kad bi ona znala koliko toga tu ima”, ali ona zna koliko toga tu ima i koliko toga beskorisnog tu ima. Šalje meni neki dan frendica sliku autića njenog sina. Bok Anita, nemoj se naljutiti što te izdvajam kao primjer. Kaže ima ih preko tisuću, nadam se da je pobjegla jedna nula viška, ali sudeći po slici, nije, a ja se već vidim kako dolazim kod nje doma i pomažem joj eliminirati više od pola toga. Šalu na stranu, imao ih je i moj sin hrpu. Najgore je kad se vežu za nešto. I mi odrasli imamo hrpu uspomena po kojima nikad ne kopamo da ne daj Bože ne bacimo nešto što nam je vrijedno, ali kako nikad ne kopamo po tome, nećemo ni znati da smo nešto bacili.
Možda će zvučati surovo, ali ja barem jednom godišnje pošaljem muža i djecu u park da poskrivečki izbacim neke igračke. Sjeti se moj sin njih za jedno tri dana pa upotrijebim baš bezobraznu laž poput “ajme tko zna gdje ti je to u ovoj gomili, a znam da neće tražiti”. Sjeti se on i za 7 mjeseci, ali onda malo manje bezobrazno slažem pa kažem da je to sigurno bilo potrgano pa sam vjerojatno to u nekom trenutku eliminirala.
Poanta priče od trenutka kad sam i vas slagala da ću biti kratka – Vrijedi sve isto kao i za odjeću – izbacite van SVE! Ogolim sobu doslovno do te mjere da su unutra samo komadi namještaja. Izbacim sve igračke van iz organizatora, sve prebrišem, a onda opet grupiram po organizatorima. Poanta (donekle) uredne dječje sobe su definitivno organizatori. U jedan idu autići. Njih pregledam par dana ranije sa sinom da vidimo ima li koji potrgan da osvijesti i sam da treba izbaciti neke ili ga zamolim da izdvoji par manje dragih za nekog tko nema autiće i volio bi se razveseliti. U drugi ide željeznička pruga, u treći Legići i da ne nabrajam dalje, potrudim se da su sve igračke smještene po smislu. I to nas dovodi opet do tog održivog reda. Zna se gdje stoje autići i oni se uvijek vraćaju baš tu.
Svaka kategorija ima svoje mjesto. Znam da je tu hrpa plastičnih igračaka bez svoje “grupe”, ali realno, trebaju li im baš sve te plastične igračke? Koliko ih se puta djeca sjete? Malo morate biti bešćutni i ići metodom “popala maca”. Jer nema ni kvalitetne igre u kaosu. To je onda samo razbacivanje.
Veliko finale – kuhinja
Kuhinja. Mislim, mogla bih ja cijeli priručnik na ovu temu natipkati, ali poanta je da smo efikasni, a kroz prethodna dva primjera smo shvatili poantu priče. Izbaci sve van i organiziraj po organizatorima. Problem je u tome što mi mame nemamo toliko slobodnih dana za sve te generalke. Satrala vas je sigurno i čista s točke 1. Kuhinja je po meni specifična utoliko što možete lakše upasti u priču “ormarić po ormarić”, što ja i radim. Ali imajte na umu da sam ja svoju kuhinju stvarno organizacijski dovela na izvrsnu razinu pa si ja to mogu dozvoliti. Jer se kod mene to svodi samo na brisanje ormarića iznutra i pranje i punjenje teglica. Ali evo par malih tipsa koji će vam spasiti stvar “za početak”. Ambalaže ne trebate.
One su često glomazne i zauzimaju prostor u ormariću. Iz njih vam svašta iscuri, ormarić je prepun praha brašna, palente, krušnih mrvica i moljaca. Kupite odgovarajuće spremnike, ma čak ne morate ni kupiti. Iskoristite staklenke kad potrošite kavu, zimnicu i sl., barem za prvu ruku. Sve je lakše kad si namirnice iz dućanske ambalaže prebacite u teglice. Onda i te teglice po nekom smislu podijelite da vam budu u ormarićima koji su vam “na ruku”. Vi koristite tu kuhinju i znate gdje najbolje pospremiti što. Riješite se rasparenih tanjura, bešteka, silikonskih zdjelica u koje je ušao miris suđerice, dječjih pribora za jelo, a djeca vam idu u 7.razred. Eliminirajte sve one modlice za kolače koje ne planirate više koristiti, baš si dajte oduška da vam svaka stvar prođe kroz ruke i da se reorganizirate.
Neću dalje nastavljati, ovo su po meni tri ključne zone koje vam u ovom trenutku rade najveći kaos jer su odjeća, igračke i kuhinja ono što svakodnevno najviše upotrebljavate.
Organizacija nije bauk i zaista će vam olakšati život. A znamo da nas on ne mazi. I kad si najorganiziraniji, satrat će te na dane dnevni kaos. Kao mene na početku teksta. Važno je da ne dozvoliš da te preklopi, da vidiš kad je vrijeme da sve pročistiš jer će ti donijeti i duševni mir. Trajno održiv red možeš uvesti samo ako duboko promijeniš organizacijske metode, a to možeš samo na ovaj način. To ne znači da se nered neće stvarati, nego da ćeš se nositi s njim brže i lakše.
Zamislite da se sutra morate preseliti. Koliko bi vam vremena otišlo na to da sve iznesete iz stana i ubacite se u novi? Po tome ćete znati koliko ste duboko zaglibili. A sada trk na raspremanje i javite rezultate!
