Foto: Freepik
Moja električna četkica za zube otkazala je suradnju prije jedno mjesec dana i već danima svako jutro kukam kako sam zaboravila prati zube s običnom četkicom i kako moram hitno uzeti novu. Ali kad dođe do kupovine tehnike bilo kakvog tipa, padne mi roleta preko očiju. Taman je bilo Valentinovo, muž i ja dogovorili smo se da nećemo jedno drugome kupiti ništa, ali znate kako to ide kad mi žene kažemo da ne očekujemo ništa.
Naravno da očekujemo! Zazvonilo je zvono na vratima, muž se ustao otvoriti, kaže stiže dostavljač. Meni gotovo svaki dan dolazi neki paket, ali dolazi mi i obavijest da će doći paket i bilo je jasno da nije moj pa sam si pomislila “Yes, napokon je skužio između redova, stiže mi nova četkica za zube”. Kod nas je doma on zadužen za sve aparate pa je logično da će mi naći novu i iznenadila sam se brzinom kojom je reagirao i još spojio s Valentinovom. Ulazi u stan s paketom u koji očigledno ne stane električna četkica, osim ako nije rastavljena. “Napokon mi je stigla pasta za poliranje za onu pipu”, kaže. Da smo u filmu, vjerojatno bih ga teatralno pogodila papučom. Očito električna četkica za zube ne spada u kategoriju “tehnika”.
Vraća me to u doba kad smo bili cura i dečko. Već smo bili godinama zajedno, već smo i živjeli zajedno. Danima mi je najavljivao neki poseban poklon. Već sam i manikuru napravila i najavila svim bližim frendicama da mi je sigurno kupio zaručnički prsten. Taj dan došao je kući s posla s ogromnim buketom. A ja sam zavirivala unutra u buket da vidim krije li se unutra još nešto. “Čekaj, to je poseban poklon?”, pitala sam kad sam shvatila da unutra nema ničeg osim gomile lišća. “Pa da, nikad ti nisam kupio ovako velik buket cvijeća”. Lucky me!
Komunikacija je ključ uspijeha
Ne bih vam spoilala, al evo nas tu petnaestak godina nakon toga s dvoje djece, tako da je očito da ga nisam s buketom izbacila iz kuće. On ni nakon toliko godina nije naučio da ja ne volim klasične bukete s ružama i s hrpom zelenjave u groznom papiru. Ali ni ja nikako da naučim – ZA MIR U KUĆI I DOBAR ODNOS S PARTNEROM, UVIJEK SVE ISKOMUNICIRAJ! U detalje! Muški su puno jednostavniji od nas i ne razvijaju sve te fantazije u glavama kao mi.
Znate ono kad vam netko daje savjete koje nitko nije tražio? E pa ovo je prva od od nekoliko mudrosti koje uvijek rado dijelim dalje, jer bih i sama voljela da sam ih shvatila ranije pa evo, nećete ni vi ostati zakinuti za njih.
Evo još jedne. NIKAD TI VIŠE NEĆE BITI LAKO KAO PRIJE, ALI TO NE ZNAČI DA ŽIVOT MORA STATI!
Neki dan bila sam sa sinom u kazalištu, malenu smo ostavili doma, bila je šmrcava, nisam htjela patiti ni nju ni sebe, muž je ostao s njom. Često to tako ide, ako želiš s jednim djetetom guštati, a drugo nije u filmu da može ići, onda ovaj drugi roditelj izvuče deblji kraj. U kazalištu je bila mama s nekoliko djece, jedno od njih bila je beba u kolicima. Pogled mi je pao na nju, a onda su mi misli odlutale.
Koliko je toj mami trebalo da ih sve spremi? Jesu li se ovi veći obukli sami? Je li se preznojila dok je na sve njih navukla cipelice i jaknice, dok ih je zavezala sve u autosjedalice i sklopila kolica da ih stavi u auto? Ili su išli pješke pa se preznojavala da ovi manje ne odlete na cestu? Je li ju najmanje hodajuće dijete stalno tražilo da ga nosi kao što mene moja malena traži? A ona još uz sve to mora gurati i kolica. Koliko je morala strateških koraka kroz dan ranije odraditi da naštima da beba odspava u kazalištu, a ne da bude gladna usred predstave? Koliko je puta pomislila ajme što ako mi beba zaplače u kazalištu, hoću li morat izaći s njom van? A što ću s ovim većima koji su također mali?
Hoću li njima morat uskratiti gušt zato što je tu beba? Isplati li se uopće ići zbog četedesetak minuta predstave? Znam sebe koja imam samo dvoje djece nekad uloviti da se osjećam kao kolateralna žrtva samim tim što mi neka situacija zahtjeva preveliku logistiku pa pomislim kako je najbolje da svi odustanemo od nje. A možda ta mama uopće nije razmišljala o svemu tome.
Pogledaj se, supeheroji smo!
S većim brojem djece vjerojatno nekako postaneš opušteniji, odnosno više u filmu “Idemo pa kako bude”. I svaki put kad pomislim hoću li odustati, udahnem i kažem si – Pa nećeš valjda pustiti da život teče dok ti doma slažeš križaljke u glavi? Idemo pa kako bude, za tim se vodim i rado bih ušla svakome u cipele i pokrenula ih! Ljudi, život je jedan, nikad neće biti lakše! Krenite pa ćete se već nekako snaći po putu. Mama iz kazališta bila je moj heroj svaki put narednih dana kad bih pomislila da mi je neka situacija izazovna. Neka bude i tvoj! E pa ako može i ona, mogu i ja, možeš i ti!
ČESTO ĆE POSAO KOJI ODRAĐUJEŠ BITI NEVIDLJIV, ALI NA KRAJU DANA SLOBODNO ZAPLJEŠČI SAMA SEBI!
Prala sam ploču za kuhanje nakon ručka nakon što sam pospremila svo suđe u mašinu. Naravno, prije toga sam i skuhala taj ručak i obavila nabavku svih tih namirnica i svaku stvar iz dućana smjestila na mjesto. Gledala sam idiličan prizor mog muža s djecom kako se igraju i slažu Connetix, smišljaju strategiju kako će posložiti da bude najzabavnija tuba dosad i zapravo jedino na što sam pomislila bilo je – uh, dobro da se sad još ne moram i igrati na podu. Zaista sam umorna.
Moj sin se ustao pogledati ima li što slatko, pogled mi je pao na pune teglice u ormariću i pomislila sam kako ničega u kući ne nedostaje. U kući ima baš sve što nam treba, jer čim nešto potrošimo, ja zabilježim da moram kupiti i prvim odlaskom u dućan to i nadomjestim. Svi su čisti, svima su noktići odrezani, kosice počešljane, odjeća je uredno složena da si ju mogu sami uzeti na početku dana. Sve je uredno, čisto, vraćeno na mjesto na kraju dana i spremno za ponovno korištenje jer je to sve odradila jedna nevidljiva ruka. Koja sad miče kutiju za kruh da nije iza nje zalutala koja mrvica pa da očistim i cijelu radnu plohu kad sam već cijeli taj red elemenata u kuhinji krenula čistiti.
Našpricala sam i sudoper da bude sjajan, vratila usput par zalutalih stvari na svoje mjesto, zalila cvijet i pobrisala listove. Kuća je pod kontrolom, moja djeca su sita i zadovoljno se igraju s tatom, tata također izgleda zadovoljno, a ja umjesto da zaplješćem samoj sebi, dobivam malu grižnju savjesti što bih sad najradije odmorila, a onda propuštam ovu obiteljsku idilu na podu s tornjem od magnetnih pločica oko kojeg djeca baš radosno cupkaju. Mamaaa, dođi vidi kako smo sagradili! Čekajte, djeco, samo da mama još pogleda treba li vam oprati čizmice jer ste danas u parku bili u blatu, a ne možete sutra ovakvi u vrtić i školu.
Umjesto odmora, sjela sam nakratko u obiteljsku idilu i pomislila kako mi dugo nisu bili ovako packavi prozori, ali to je zaista bilo nevažno sad. Hej, pa ja ovo sve vraški dobro odrađujem!”. Slobodno si zaplješči nakon svakog dana! Nitko neće primijetiti da su čizmice opet čiste ni da iza kutije za kruh nema mrvica (ni mrava ujutro!), ali to je ta magija koju mi mame donosimo, nije li to zapravo zaista supermoćno? Pogledaj se, pogledaj nas, supeheroji smo!
Ali imaj na umu još i ovo, NITKO TE NEĆE STAVITI NA PRVO MJESTO OSIM AKO TO SAMA NE NAPRAVIŠ!
I neće, znaš? Koliko često ispaštaš? Evo ja sam ovaj mjesec pauzirala trening jer je uvijek netko od djece bio bolestan. Ujutro ne bih mogla otići jer nisu imali s kim ostati, popodne nisam mogla otići jer mi je bilo žao ostaviti mužu nakon napornog dana na poslu jedno bolesno dijete, a drugo koje nije bilo bolesno bi “ispaštalo” pa ne bi moglo nigdje van. Ili ga ne bi imao tko odvesti na aktivnosti. Ali realno, to je samo sat vremena moje odsutnosti. Život neće stati. Nitko neće ništa izgubiti ako mene na sat vremena nema.
Ne kažnjavaj samu sebe
Zato s novim mjesecom ne planiram napraviti istu grešku. Zašto mi same sebe “kažnjavamo” pokušavajući ugoditi ljudima oko nas? Ok, zato što ih volimo. Ali moramo voljeti i sebe i stavljati i sebe ispred ostalih! Nismo zato lošije majke, žene, prijateljice. Sve češće mi se mota po glavi misao kako je vrijeme da krenem s frendicama na neka vikend putovanja. Ili makar jednodnevna. Mislim da su djeca dovoljno velika da to mogu izvesti bez da moj muž u tome pretjerano “pati”. Zašto toliko overthinkamo? Gdje smo tu mi? Zadovoljna mama, zadovoljni svi u kući. Neka nam je to nova misao vodilja!
U skladu s njom, otišla sam sa starijim djetetom, mužem i frendovima na skijanje jedan dan. Imala sam sreću da su moji starci mogli uletiti da pričuvaju malenu, ali imala sam i hrabrost da se napokon odvažim na to. Možda će sad netko reći “Da se odvažiš na što?”, ali kad rijetko kad imaš priliku ostaviti nekome dijete, onda si stalno s mislima u filmu kako će joj biti ako mene nema sat, dva, deset. Živjela je najbolji dan, mi isto. Nedostajali smo si svi, ali nije nas taj osjećaj obuzeo. I to je sasvim zdravo razmišljanje!
I još ću vam nešto reći i ostaviti ovu mudrost kao zadnju. NE OTEŽAVAJTE SI ŽIVOT NEPOTREBNO!
Krenula sam filetirati naranču, malena ju je poželjela i mislim si ma idem joj to lijepo oguliti da joj bude gušt. Čekaj, čekaj, idem filetirati naranču da joj bude gušt? Pa gušt joj je svakako, nikad se nije žalila na opnu na oko kriške naranče. Zašto da joj stvorim neku novu naviku (a sebi obavezu) zato što mi je sad tako palo na pamet pa da svaki put moram micati i najmanji komadić kožice kao što sam to radila mom sinu u vrijeme kada sam imala više vremena jer sam imala samo jedno dijete. Pitam se nekad je li moje starije dijete izbirljivo baš zato? Sigurno da i to ima ulogu! Ulovite li se nekad da si idete namjerno zakomplicirati život zato što vi pretpostavljate da će nekome biti tako bolje, jer je i vama tako bolje i slično?
Pojednostavi!
U zadnje vrijeme mi na Instagramu stalno izbacuje videe jedne mame koja kuha, u rukama drži bebu, ali kad kažem kuha, ne mislim onako kako kuhamo ja ili ti koja ovo čitaš. Ona melje brašno sama, ona sama radi šećer, ona sama radi maslac. I da, znam da danas možemo kupiti užasno nekvalitetne namirnice i da nema do domaćih proizvoda, ali balans je ipak u tome da kupiš od proizvođača u kojeg imaš povjerenje, da zamijeniš loše namirnice boljima, ali kad vidim kako ona radi 70 koraka više trošeći na to vrijeme, a mogla si je pojednostaviti, ulovi me neka nervoza.
Ali tko sam ja da raspoređujem tuđe vrijeme. Žene, birajte pametne odluke, dajte sve od sebe da svojoj obitelji i sebi osigurate zdravlje i dobre navike, ali sačuvajte i malo zdravog razuma. Nemojte za Boga miloga skidati opne s naranče, osim ako ne radite u profi kuhinji restorana s Michelinovom zvjezdicom. Svijet neće stati ako ponekad upotrijebite prečicu. Svekrva ili susjeda će ionako naći neki drugi razlog da vas proglase lošijim majkom nego što su one bile. Otvorite bilo koji članak na Facebooku i kliknite kategoriju komentari. Nezadovoljne žene natjerat će vas da preispitate svoju ulogu majke pa čak i ako članak priča o dolasku ptica u proljeće. Samo na sekundu doduše. Vi znate da uvijek dajete najbolje od sebe! I to je jedino važno!
POVEZANI ČLANCI: Mamin dnevnik: Nije se rodio tko je svima ugodio!
