Ažurirano: 19. lipnja 2025.
Pažnja je sposobnost usmjeravanja mentalne aktivnosti na neki zadatak, predmet, aktivnost ili bitnu informaciju uz isključivanje manje značajnih ometača, osjeta i misli. Što duže vremena možemo održati pažnju, time je bolja naša koncentracija. Pažnja i koncentracija utječu na djetetovo opažanje svijeta, a rastom i razvojem djetetova pažnja postaje usmjerenija i dugotrajnija. Mogućnost usmjeravanja i zadržavanja pažnje na određeni podražaj neophodna je za njegovu kvalitetnu obradu i procesiranje informacija, a samim time i za normalno funkcioniranje u svakodnevnom životu.
Razvoj pažnje prolazi kroz nekoliko faza i svako dijete napreduje različitim tempom. S obzirom da postoje individualne razlike u razvoju pažnje kod djece možemo navesti faze razvoja pažnje s okvirnim vremenskim trajanjem:
Pojedini psiholozi podrazumijevaju da je trajanje pažnje koje se može očekivati od djeteta – oko pet minuta po godini djetetove dobi, a to je vremenski period tijekom kojeg se, primjerice, dvogodišnje dijete može fokusirati na aktivnost/zadatak do 10 minuta. Na trajanje pažnje utječu mnogi faktori, od kvalitete okruženja i interakcije s roditeljima i vršnjacima, zatim ometači koji mu odvlače pažnju (zvukovi, mediji, svjetlo, toplina/hladnoća, glad, žeđ…), kvalitetnog sna i zdrave prehrane do genetike i razvoja mozga.
Buka šteti pažnji
Današnji užurbani život prepun je buke, medija i mnogih drugih ometača pažnje, s tim je teško živjeti i nama odraslima, a našoj djeci još teže jer ti ometači imaju puno veći utjecaj na njihovu pažnju i koncentraciju pa često kod njih izazivaju suprotno – nepažnju i rastresenost.
Pažnju i koncentraciju uništavaju zvukovi, glasna glazba ili buka televizora u pozadini, ali i loši odnosi u obitelji, svađe i loš emocionalni odnos prema djetetu. Znamo da je svako dijete individua koje se razvija i raste svojim tempom, a tako se razvija i djetetova pažnja. Pažnja djeteta nije odraz njegove volje, već je usmjerena prema onome što ga privlači, što mu je na neki način zanimljivo i izazovno i stoga je vrlo važno odrastanje u kvalitetnom okružju obiteljskog doma i predškolske ustanove. Ono što je pozitivno, pažnju možemo trenirati kroz strukturiranu i mirnu aktivnost/igru, primjerice: bojanje, crtanje, društvene igre, slaganje puzzli i igranje memory, istraživanje osjetilima, vježbe razvrstavnja i opažanja – pronalaženje skrivenih pojedinosti na slici ili traženje razlika na slikama/u okružju i slične aktivnosti. Zadatak odraslih je djetetu pomoći u uspostavljanju pažnje i održavanju koncentracije. Pažnja se može vježbati pomoću:
- vizualnih podržaja, primjerice sitne predmete (igračke, pribor za jelo i slično) sakriti u djetetovoj neposrednoj okolini ili u kadi s vodom za vrijeme kupanja
- pokreta, primjerice uz glazbu – plesati i zauzeti neki položaj, a dijete ga oponaša
- auditivnih podržaja, primjerice pjevanje pjesme ili brojalice uz sviranje ritma
(pljeskanjem, udaraljkama…).
Vježbanje pažnje treba svakodnevno provoditi, to mogu biti i različite govorne aktivnosti tijekom šetnje, vožnje u automobilu ili čekanja npr. u liječničkoj čekaonici, primjerice što se promijenilo u okruženju (godišnja doba i izgled prirode, promet i boja automobila koji prolazi, prebrojavanje prometnih znakova/kuća…).
Budite nježni i ustrajni
Razvoj pažnje je složen proces i aktivnosti trebaju biti što jednostavnije kako bi dijete moglo usmjeriti svoju pažnju, ne trebaju trajati predugo i trebaju se svakodnevno provoditi. Pritom nastojte biti pažljivi, strpljivi i ustrajni, pohvaljujte dijete i njegov napredak. Ne zaboravite da aktivnosti kod djeteta trebaju pobuđivati pozitivne emocije! To se najbolje postiže tako da se rad pretvori u zabavnu aktivnost koju će dijete svaki put nestrpljivo iščekivati. Igrajte se s djetetom – s osmjehom i u dobrom raspoloženju!
Literatura:
Brajša- Žganec, A. (2003.). Dijete i obitelj: Emocionalni i socijalni razvoj. Zagreb: Naklada Slap. Čudina – Obradović M., Obradović J. (2002). Potpora roditeljstvu: izazovi i mogućnosti.
Revija za socijalnu politiku, 2003, 45-68.
Goldstein, E. B. (2010). Osjeti i percepcija. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Haim, G., Ginott (2005). Između roditelja i djeteta. Lekenik: Ostvarenje.
Slunjski, E. (2014). Kako djetetu pomoći da (p)ostane samostalno i odgovorno: priručnik za roditelje, odgajatelje i učitelje. Zagreb: Element.
Suncov, A. (2010). Pažnja! Razvijamo pažnju u igri. Zagreb: Planet Zoe.
POVEZANI ČLANCI: Revolucija u igri: Kako magnetići utječu na dječju motoriku, saznajte na Sajmu za trudnice i bebe
