6-12 mjeseci

Kada bebe progovore i što ako ne uspiju?

Kada bebe progovore

Foto: alexeyzhilkin / Freepik

Prve riječi djeteta jedan su od najsretnijih trenutaka u životu roditelja. Razvoj govora je složen proces koji se odvija u nekoliko faza, a svaka od njih igra važnu ulogu u formiranju djetetove sposobnosti da komunicira. Iako se svako dijete razvija vlastitim tempom, postoje opći obrasci koji nam pomažu razumjeti kada možemo očekivati prve riječi i rečenice. Kada bebe progovore?

Brbljanje (6-9 mjeseci): Oko šestog mjeseca, bebe obično počinju brbljati, proizvodeći zvukove poput “ba-ba”, “da-da”, i “ma-ma”. Ovi zvukovi često nemaju specifično značenje, ali su važan korak u razvoju govora.

Prve riječi (10-15 mjeseci): Većina djece izgovori svoje prve riječi između desetog i petnaestog mjeseca života. Riječi poput “mama”, “tata”, ili imena omiljenih igračaka ili hrane obično su među prvim riječima.

Proširivanje vokabulara (18-24 mjeseca): U ovom periodu, djeca počinju koristiti više riječi, obično između 50 i 200 riječi do druge godine. Također počinju spajati dvije riječi kako bi formirali jednostavne rečenice, poput “mama ide” ili “daj loptu”.

Složene rečenice (2-3 godine): Kako djeca ulaze u treću godinu, njihov govor postaje sve složeniji. Počinju koristiti više riječi u rečenicama i počinju učiti pravila gramatike, iako još uvijek mogu praviti greške.

Razvoj jezičnih vještina (3-4 godine): Do četvrte godine, većina djece može razgovarati u složenim rečenicama i razumjeti većinu onoga što im se kaže. Njihov vokabular se znatno proširuje i postaju sposobni izražavati svoje misli i osjećaje s više preciznosti.

No što ako bebe ne progovore?

Kašnjenje u govoru

Kašnjenje u razvoju govora kod djece može imati različite uzroke, a neki od najčešćih su:

  1. Individualne razlike: Svako dijete je jedinstveno i razvija se vlastitim tempom. Neka djeca jednostavno kasnije progovore zbog svojih individualnih karakteristika, a da to ne znači da postoji neki problem.
  2. Dvojezično okruženje: Djeca koja odrastaju u dvojezičnom ili višejezičnom okruženju mogu kasnije progovoriti jer se istovremeno uče dva ili više jezika. Iako to može usporiti početni razvoj govora, ova djeca obično brzo nadoknade kašnjenje i postanu dvojezična.
  3. Slušni problemi: Djeca koja imaju problema sa sluhom, kao što su blaga ili teška oštećenja sluha, mogu imati poteškoća s razvojem govora jer ne čuju jasno zvukove i riječi. Redovni slušni testovi mogu pomoći u otkrivanju ovog problema.
  4. Problemi s oralnim motoričkim vještinama: Djeca koja imaju problema s koordinacijom mišića usta, jezika ili ždrijela mogu imati poteškoća s govorom. Ovo se može manifestirati kao teškoća u izgovaranju određenih zvukova ili poteškoća u formiranju riječi.
  5. Razvojni poremećaji: Određeni razvojni poremećaji, poput autizma ili drugih poremećaja komunikacije, mogu uzrokovati kašnjenje u govoru. Djeca s ovim poremećajima često imaju poteškoća u socijalnoj interakciji i komunikaciji.
  6. Nedovoljna stimulacija: Djeca koja nisu dovoljno izložena govoru, poput one koja provode mnogo vremena pred ekranima ili u tišini, mogu kasnije razviti govor. Interakcija s roditeljima i drugim osobama te izlaganje bogatom jezičnom okruženju su ključni za razvoj govora.
  7. Nasljedni faktori: Ako su roditelji ili drugi članovi obitelji kasnije progovorili, postoji mogućnost da će i dijete kasnije progovoriti zbog nasljednih faktora.

Ako roditelji primijete da njihovo dijete kasni s razvojem govora, preporučuje se konzultacija s pedijatrom ili logopedom kako bi se utvrdio uzrok i, ako je potrebno, osigurala odgovarajuća podrška. Rana intervencija može biti vrlo korisna u prevladavanju kašnjenja u govoru.