Foto: Freepik
“Prve tri su najvažnije”, činjenica je to s kojom su upoznati mnogi roditelji. Stvaranje povezanosti s roditeljima i okolinom, upoznavanje svijeta, razvoj mozga i tijela rapidan je upravo u ovom životnom razdoblju. Prve su tri godine života poput baze na koju se slažu sva ostala znanja i vještine. Mnogi stručnjaci reći će i da je “kritična dob” za razvoj određenih sposobnosti ključna te da se do dobi od šest godina može ispraviti, potaknuti i najbolje razviti djetetov sustav. Zašto su prve tri najvažnije, i i zašto baš do šeste godine?
Prenatalno pa do dobi od jedne godine razlikujemo senzo-motoričku fazu dječjeg razvoja. Potom od druge do pete godine dijete prolazi perceptivnu fazu, a od šeste godine kreće kognitivna faza razvoja.
Šesta godina je prekretnica
Upravo zbog činjenice da se u šestoj godini života događa ova važna razvojna prekretnica te da se dijete okreće razvoju kognitivnih vještina, neke sposobnosti potrebno je razviti i potaknuti ranije. Tijekom senzo-motoričke i perceptivne faze, djeca istražuju. Djeca dodiruju, okuse, mirišu, gledaju, osluškuju i osjećaju svijet oko sebe. Na taj način pohranjuju informacije o sebi i svojoj okolini u svoj sustav. Djeca u ovoj dobi prvenstveno uče iskustvom i kretanjem. Novi podražaji, nove situacije i izlaganje novim iskustvima djecu potiču na obradu i korištenje tih informacija. Odnosno, možemo reći da djeca moduliraju svoje ponašanje upoznavajući sebe i svijet oko sebe putem osjetila i pokreta. Zato je na nama roditeljima važan zadatak: prepoznati i zadovoljiti razvojnu potrebu kako bi dijete podržali i potaknuli optimalan razvoj. Kako? Ispričat ću vam naše iskustvo iz parkića i jednu neobičnu priču o kamenčićima i slanutku.
Slanutak je bio rješenje!
Moja djevojčica (stara 16 mjeseci) danima je u parku stavljala kamenčiće u usta. Primijetila sam da to radi i naravno, od straha da ne proguta ili se ne zarazi, vadila sam kamenčiće iz ustiju i upozoravala je da više to ne radi. Međutim nije funkcioniralo. Svaki dan, čim ju pustim iz kolica, šaka kamenčića u usta. Njena istraživačka nit perceptivne faze razvoja tjerala ju je da nastavi. Odlučila sam promatrati što će dalje biti. Što zapravo radi, pitala sam se. Odlučila sam prepoznati potrebu i potaknuti razvoj. Igra je izgledala ovako: šaka kamenčića u usta, zatim mahanje glavom gore-dolje, zatim pljuvanje svih kamenčića, zatim stavljanje jednog po jednog u usta, zatim ponovno mahanje glavom i tako u krug. Znam li ja ili mogu li zamisliti kakav je to osjećaj, razmišljala sam. Skroz da. Hmm…pa to znači da sam i ja vrlo vjerojatno nekada to isto radila. Zato moj mozak sada može zamisliti njen osjećaj. Ali čekaj, zašto? Upalila mi se lampica.
Pa ona na ovaj način uči o teksturi, težini, obliku, okusu i mirisu kamenčića. Uparuje ih s osjećajem u ustima, na zubima. Uči kakav je osjećaj imati puna usta nečega ili samo jedan komadić. Sviđa joj se oblik i veličina kamenčića za ovaj pokus. Jedini mali problemčić bili su higijena i nejestivost kamenčića.
Hmmm, razmišljala sam, što može biti adekvatna zamjena? Znam! Slanutak. Skuhala sam slanutak toga dana za ručak. Oduševljenje? Malo je reći.
Istraživanje? Na najjače.
Isti obrazac? Da!
Jela je slanutak tog tjedna dva puta i to na vrlo sličan način kao i kamenčiće. Uživala je. Najela se.
I znaš što je najbolje?
Sljedećeg dana u parku uopće nije primijetila kamenčiće.
Win-win? Za mene sigurno da!
POVEZANO: Imaju li sva djeca izazov u razvoju?
Postoji li neka potreba koju vaše dijete ima, a koju želite prekinuti ili preusmjeriti? Napišite nam što vas zanima na bebe@bebe.hr, ili se javite direktno na Razvojni putokaz i dogovorite sastanak gdje s Luciom zajednički možete pronaći , prepoznati i podržati optimalan razvoj vašeg djeteta. Razvojni putokaz pratite i na Instagramu.
